Osvojili smo još jedan komadićak prostora i vremena. I jednu bezveznu kućicu pored ceste, za kojom se inače ne bi ni osvrnuli. Nazvali smo je onom našom. Ostalo je zabilježeno, u jednom trenutku prošlosti, miješali smo tamo krv i spermu. I sigurna sam da je jedna njegova dlaka odbjegla i skrila mi se u pupak i više nije htjela izaći van. Progutao ju je pupak pohotni. Štogod mu to značilo.
Ostavili smo joj mali trag i pobjegli. Sad je ona zauvijek naša u sjećaš se ono jednom kad smo trenutku vremena.
Jednog dana napravit ću ogrlicu od loptica prošlosti.
Bit će lipa...:)
Post je objavljen 19.08.2009. u 20:19 sati.