Telegrafiranje je danas izgubljena umjetnost iako je u vrijeme kad se događa radnja romana autorice Laure Esquivel «Hitar kao žudnja» to bio jedini način da ljudi između sebe prenesu misli i osjećaje na daljinu. Za razliku od njezinog prvijenca «Kao voda za čokoladu» (navodno – svjetski bestseler) koji je predstavljao svojevrstan ženski hommage magijskom realizmu, ovu je priču autorica posvetila svom ocu.
I u priči je u središtu radnje jedan otac (iako u vrijeme kad se događa glavnina radnje on nije bio Lluvijin otac nego tek dječak), imenom Jubilo (Jubilo znači radost, slavlje), koji je od malih nogu imao neobičnu sposobnost da spoznaje tajne ljudskih srca i da ih što vjernije ispolji u njihovo ime, iako nositelji tih osjećaja možda niti ne znaju da ih gaje.
Jasno, u središtu radnje je i jedna žena, Lluvijina majka Lucha, rasna latinoamerička ljepotica s bogatim porijeklom. Što je najbitnije za ljubavnu sreću, pita se Laura Esquivel u priči u kojoj nastoji pomiriti materijalno blagostanje i siromaštvo protkano strašću. Nažalost, dvoje mladih se nakon događaja dostojnog tragedije zabune rastaje da bi se pomirili tek na samrtnoj postelji jednoga od njih.
Preporuka za čitanje: moram priznati da sam ovu knjigu brzo pročitala, ali se njezina radnja, po mom iskustvu, jednako brzo i zaboravlja. Čitajte ukoliko nemate važnijih projekata.
Glazba uz čitanje: Vaya Con Dios, Arcade Fire, Buena Vista Social Club, Cesaria Evora, fado, pa i Cubismo u nedostatku boljeg.
Post je objavljen 19.08.2009. u 15:41 sati.