Marketing
Špilja Veternica
Tu u Zagrebu malte ne.
Moja sramota!
Rođeni Zagrebčanin, ne nisam purger.....
purger je onaj Zagrebčanin kojem su se četri generacije prije njega kupale za života, tu u Zagrebu, u KADI.
I čujem ja za nju, za Veternicu tek prije nekih tri godine.
Znal sam ja da po Sljemenu ima nekih rudnika i pećina, špilja,
ali da mi je tu pred nosom, par km od Španskog.....
sramota.
Uređena, vodič, no oprez...raspitati se za radno vrijeme,
no poslje o tome.
Duga nekih 7100 metara (zbroj svih tunela),
a za psjetitelje uređeno nekih 380 m.
Četvrta po dužini u Hrvatskoj, no čujem da su na Velebitu nedavno našli novu, dužu, tak da je pala na peto mjesto.
Zašto Veternica.
predprošlo stoljeće je na današnjem gl. ulazu bila manja rupa i tu je stalno hučalo i puhalo. Unutra je konstantno 10 NivesCelzijusa, a vani ljeti zna biti i 35 i eto razlike tlaka i Vetra.
Sjedim sa ženom na terasi planinarskog doma "Glavica", upoznajem vodiča, čekamo još posjetitelja, kad eto ti ekipe sa HTV.
Kontakt sa vodičem, razgovor, dogovor i čujem
-pa bilo bi dobro kad bi našli nekoga tko će s nama u špilju,
da ga interview-uiramo, nekog tko je tu prvi put, da ga pitamo šta očekuje,
a poslje o impresijama.
Okrenem se i kažem
-neće vas smetati, ak bu ovak zgodan ko ja i ako tome pristupi onak profesionalno.
Hahahahahahaha svi skup
I dam ja interview i čekamo još.
Sa Glavice puca predivan pogled na zapadni dio Zagreba.
Odosmo dole do ulaza
Evo nekih mojih pičkersa
Psihičke i fizičke pripreme za ulazak u mračnu špilju
Klapa 8. put....joj, joj kaj smo smotani.
Fala kurcu napokon uranjamo, adrenalin u baba bazdi po svuda.
Zadnja provijera, tzv. "Gibraltarski prolaz",
tko može proć taj može u speleologe.
Mekušci, a pogotovo debeli odustaju.
Sam mi manekeni i nadasve hrabri srljamo i dalje u
mračnu neizvjesnost.
Tak je i naš jadni, pokojni Francek srljal, dok si ni svetlo vužgal.
Mashalla
Malo duhovnosti, hitili smo po kunu za sreću, da živi izađemo.
Ja sam bacil 5 kuna, jebo ti to....ziher je ziher.
Nema zaostajanja, opasnosti i zvijeri mraka vrebaju iz svakog ćoška.
Zadnji postaje hrana,....dno surovog hranidbenog lanca.
Okamenjena čeljust pećinskog medvjeda
Ni on nije preživio, a tolika zvijer.
Školjka, a šta ak ima i morskih pasa?....dalje od vode.
Moja hrabra Đejn
Povratak otpisanih, iz crnih dubina njedara Lijepe naše.
Dotakli smo dno dna i preživjeli.
U nastavku pogledajte detaljeOVDIJE
P.S. Draga je pregledala post i rekla:
Ja sam ponosna NA TEBI
Eh da, kak doć.
Prvo sam išel autom istim putem kak ide bus 124,
a onda sam pital neke klince i oni su mi rekli da je bolje
Zelenom magistralom gore do kraja, pa planinarskim putem br. 8 dole do pl. doma "Glavice".
A imaš kaj hodati anyway.
Fuck....zaboravih ovu....
neke gljive kaj rastu u mraku,
ziher su halucogene.....
Shaman .....to be or not to be???
Post je objavljen 17.08.2009. u 15:05 sati.