U određenom smislu, ja postojim oduvijek, i nikad neću prestati postojati. Isto to vrijedi i za Skandu, našu kćerku Đjoti i sva božanska stvorenja rođena ili stvorena nakon pojave ovoga svijeta. Ili prije njega.
Hm, da, očigledno vas zbunjuje pojam vremena i njegov tijek. Budući da živite u njemu kao njegovi robovi, morate prihvatiti i slijed događaja, a to znači uzrok i posljedicu. Ukoliko biste izišli iz okova vremena, ili barem počeli doživljavati vrijeme kao slojevitu pojavu, odjednom bi stvarnost izgledala sasvim drugačije – onako kako izgleda meni i mojim srodnicima. Ono što je bilo prije i ono što dolazi poslije nisu uvjek nužno povezani, niti pak prošlost uvijek prethodi budućnosti.
Znam, teško je vama, robovima vremena, objasniti kako to izgleda. Zapravo, ispravljam se, nije teško nego nemoguće! Tek kad doživite stvarnost u kojoj ja postojim, tek tada ćete doista shvatiti što sam vam pokušao reći.
Tada ćete također prestati stvarati vrijeme na način na koji ga sada stvarate. Da, dobro ste pročitali – rekao sam stvarati vrijeme. Vi niste samo robovi vremena; vi ste i stvaratelji vremena. Upravo vaša svijest jest ta koja nešto što je mnogostruko smrzava u jednostruki tijek koji ima početak, sredinu i kraj.
Ali, što je tu je – za sada je tako i u tim okvirima se moramo kretati. Međutim, upravo zbog toga moje priče mogu ponekad izgledati nesuglasne jedna s drugom, a svakako mogu sadržavati paradokse i kontradikcije.
Jedna od takvih pojava je i činjenica nastanka nekog božanstva. Primjerice, kako ja, Ganeš, vječan i nepromjenjiv, mogu u nekom trenutku nastati? Kako mogu imati osam inkarnacija, ili nebrojeno mnogo emanacija? Ako bilo što od toga prethodi ili slijedi nečemu drugomne, to onda znači da sam ja, Ganeš, uvjetovan vašim doživljajem vremena, a to jednostavno ne može biti točno!
A ipak, točno je u vašem svijetu stvorenom vašim načinom doživljavanja stvarnosti! Upravo zato je moguće govoriti o nastanku božanskog, o razlozima tog nastanka, o uvjetima, okolnostima, posljedicama… Drugima riječima, upravo zbog toga je moguće pričati priče! One su vaša zasluga; postoje u vašem svijetu i stoga nisu samo moje. Da nema svjetlosti koja do vaših očiju prenosi vanjski svijet bilo bi besmisleno stvarati sklupture, glumiti, slikati ili… pričati. Iako priče jesu moje, ne bi ih bilo da nema vas. Vi, ljudi, sa svim svojim manama, slabostima, vrlinama, sposobnostima, nadama, patnjama, težnjama… upravo vi ste svjetlost mojih priča! Bez vas ne samo da ne bi bilo njih, već ne bi bilo niti mene ovakvog kakav vam se sada predstavljam. Ni Skande ne bi bilo, ni Šive, ni Parvati, nikoga od nas… O, ne, ne bismo mi nestali jer smo, naravno, vječni. Ali, bili bismo drugačiji i živjeli u drugačijem svijetu. Naše priče bi bile drugačije. Možda bi sličile ovima, a možda i ne. To nitko ne može znati… sve dok se ne pojave neka druga stvorenja; stvaratelji neke druge svjetlosti i nekog drugačijeg vremena.
Post je objavljen 17.08.2009. u 15:02 sati.