... za blog. Sve manje vremena za mnoge druge stvari... Proklete
obaveze realnog života (što god to značilo)... Odričem se neko vrijeme
podužih posteva, malo me i umoriše (umno, ipak sam ja negdje otprilike u
Gama kasti), a i nemam za njih vremena... A vrijeme je dragocjeno, ovaj
život toliko je kratak, a toliko toga nije učinjeno i nikada neće biti, toliko toga
je propušteno, iako vrijeme u biti nije... Što ću, još uvijek nisam u stanju
živjeti u trenutku... Briga vamo, briga tamo, nikako da shvatim kako briga
zapravo nije, kako život nije u prošlosti, niti u budućnosti, već samo sada,
uvijek sada... Iako sam se u biti odavno pomirio sa činjenicom - što bude,
bude - mada je uvijek onako kako ja hoću, bio ja toga svjestan ili ne...
Da, sve je upravo onako kako mi želimo...
No dobro, za kraj vam poklanjam slijedeću umotvorinu za koju ne znam da li sam je odnekud pokupio ili ne, što uopće niti nije važno, sjetio sam se iste jer mi je vrlo draga i odražava za mene najveću i jedinu pravu vrijednost - SLOBODU:
" DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE
ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU
ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD
DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. "
Post je objavljen 16.08.2009. u 21:40 sati.