Ja vam imam jednu neobičnu sposobnost za koju mislim da sam je već spominjala ovdje, sposobnost da u najluđim gluvonoćnim televizijskim ili radijskim terminima slučajno naletim na nešto kvalitetno, pa bio to kakav dokumentarac, film ili kakav koncert, na kojeg apsolutno nitko normalan ne bi nabasao u 2-3 ure u noći (u zoru), ali ja uvijek nabasam jer valjda nisam normalna, barem ne apsolutno
Tako sam u tim gluvim besanim terminima znala, dok ovi moji spavaju i hrču, uz svoj malešni radio u mraku svoje sobe nabasati na nevjerojatne koncerte što klasične glazbe što jazza (što kratkovalno što dugovalno), odgledati na TVu fenomenalne višesatne dokumentarce (npr.ruske) koje sutra ne bih s kime imala prokomentirati, te naprosto očima gutati dobre stare filmove o kojima također ne bih imala s kime razmijeniti ni riječ.
Što da vam kažem, pokora je to koliko i blagoslov
No da skratim priču, prije par godina u jednom takvom gluvom terminu nabasala sam i na jedan nevjerojatan stari film sa Anthonyem Quinnom u glavnoj ulozi, zvao se ´The Shoes of the Fisherman´ (1968).
U žaru ove besmislene rasprave koja upravo raspaljuje lakozapaljive hrvatske strasti (dok nam država konkretno tone mi svi laprdamo o simbolima) i božemiprosti djetinjastih gluparija što s crkvene što s državne strane, zaboravlja se ono što je jedino bitno, zaboravljaju se pravi problemi. Zaboravlja se čovjek, zaboravlja se da nam ljudi kopaju po kontejnerima, zaboravlja se konkretno danas i ono što će biti sutra.
E upravo zato bih vam htjela malo pričati o ovome filmu, da cijelu ovu priču pokušam vratiti na pravi kolosijek, to jest na prave probleme, a ne one umjetno fabricirane i nepotrebne.
The Shoes of the Fisherman/ Cipele Ribara /U cipelama Ribara je vrlo neobičan film snimljen prema noveli Morrisa Westa i kao što sam rekla vrlo star, pa čak i zastario (u nekim dijelovima čak i smiješan) no u nekim segmentima koji su me najviše i oduševili - vrlo revolucionaran i subverzivan, gotovo pa vječno aktualan.O čemu se u filmu radi?
Ukratko, na snazi je Hladni rat i blokovski podijeljeni svijet na samom je rubu III.svjetskog-nuklearnog rata (dakle ništa što nam već nije poznato i iz povijesti). Upravo u tom najnapetijem trenutku u Vatikanu umire Papa i sprema se Konklava za biranje novoga Pape. Tko će on biti i što je još važnije - kako će se prema neizbježnom nadolazećem sukobu novi Papa postaviti? Upravo tada, pušten iz višegodišnjeg zatočeništva po sibirskim gulazima, u Vatikan stiže izmučeni svećenik kojeg glumi veliki Anthony Quinn...
Neću vam ništa više reći, upravo daljni rasplet i konačna odluka novoga poglavara Vatikana nosi onu subverziju i aktualnost o kojoj sam vam govorila. Pa čak i odgovor na ovu aktualnu besmislenu hrvatsku raspravu na relaciji država-Crkva.
Ako sam vas uspjela zainteresirati samo ću vas uputiti na svesadržajni YouTube (hvala onom tko ga je izmislio, još jednom ću ponoviti - tko god da je, svaka mu dala) na kojem film možete pogledati u dijelovima... ovo je link na prvi dio.
Preporučujem samo malo strpljenja, strpljenja i dobre volje, zanemarite zastarjelost produkcije, poneke klišee u radnji ili možda nezgrapnu glumu (no samo u očima velikog Anthonya Quinna možete vidjeti cijeli svijet), obratite pažnju na glavnu ideju, pokušajte se i sami na tren postaviti u cipele Ribara i iznad svega - gledajte s razumijevanjem