Kada se spusti noćna tama,
I gradom svjetla se gase.
Kada djeca spavati odu
I tiho prestaje galama.
Tada uzimam papir i olovku
I riječi počnu same navirati.
Zatvorim oči i zaboravljam
Probleme, zaboravljam tugu.
Dolazi radost i sreća.
Odlazi tuga i samoća.
I tako iz dana u dan,
Iz noći u noć.
I uvijek vesela u krevet legnem,
Jutrom se budim,ponovo dolazi
Tuga, jer kraj sebe nemam
Voljenog druga.
Post je objavljen 15.08.2009. u 23:07 sati.