Pregled posta

66,6

Već mnogo vremena ne obazirem se na svoju kilažu niti na izgled…tu i tamo usput bacimo oko na ogledala samo da vidim jesu li mi podočnjaci splasnuli, i da provjerim dali sam u makar nekom kulturnom stanju, ipak radim s ljudima, moram donekle izgledati normalna.
Kad te jebu problemi sa svih strana totalno zaboraviš na višak centimetra oko struka i na celulit … zaboraviš na sebe.
Nadolazeći tjedan već unaprijed izgleda težak i tmuran…kao što sam bila prije pisala još jedan član obitelji je potencijalno bolestan.
Ne zna se još ništa, u utorak mora na preglede u Zagreb. Da imam jedno pitanje za vas Zagrepčanke, puno bi te mi pomogle da mi odgovorite .
Moram doći do bolnice KB Dubrava, dolazim u Zg busom, koji tramvaj trebam uzeti, ako znate koji broj ili kako to već ide…možda neku stranicu gdje to mogu provjeriti. Ako znate bilo što molim vas da mi ostavite komentar.
Do utorka ili srijede neću znati ama baš ništa, samo iščekivanje a to je najgore.
Pošto sam ja veliki pesimista, već unaprijed vidim sve crno, vidim još jedanput kako mi se svijet ruši pred očima, kako ću ostati sama s mlađom sestrom, koja u ovoj situaciji ništa ne pomaže, naravno kad je ona ikad pomagala u obitelji samo je rođena da devastira sebe i okolinu.
Ako nešto bude toj osobi ja ne znam kako ću dalje, mislim da neću imati snage, jer ona mi je sve što mi je ostalo…koliko je samo patila u životu i evo ga sad i to, možda bi njoj bilo lakše da je nema, ali ja sebično govno neću moći bez nje, nemam dovoljno snage.
Mislim da sam rođena pod nesretnom zvijezdom, jer sve ama baš sve u životu što sam ostvarila, a toga je jako malo, morala sam duplo više energije uložit nego što drugi u to ulažu.
Neki se rode i imaju sve, imaju mamu i tatu žive i zdrave, sretnu obitelj, novce, sestre i braću koji ne prave velike probleme, upišu faks i bez problema ga završe, rade zarade i kupe si…a ja sve mi ide nizbrdo sve…
U svoj ovoj crnini imam jednu utjehu…UVIJEK MOŽE BITI GORE…samo nekad sa strahom se pitam a da ovo nije najgore!?! a da ja nisam sad na dnu!?! jer vjerujete mi jedva dišem.

p.s. ipak na kraju sam išla na vagu, čisto da vidim dali će me i ona izdeprimirat do kraja, i ipak nije, baš suprotno obradovala me s 66,6 !!!! uh nisam tu brojku već odavno vidjela (skoro 2-ili čak 3 godine) jeeeeejjj!!