Bespomoćne , oči na tebi prepuštam . Moje oči na tebi plutam. Dok privlačim stolac I sjedam za stol.
U sredini , ti si pijana. Ja sam ostao na istom mjestu. Promatrajući, pomičući oči s tobom. Ti teturaš, padaš po gostima. Tvoj smijeh, uklopljen je u prostor; perverzan dio njega. Stvar.
Sjedim , I gledam te. Mlazovi mlake neodlučnosti ukotvljuju me u položaj. Tvoj pomaknuti glas prekriva žamor krčme; nestaješ iza vratiju s par muškaraca slinavih pogleda.
Moje bespomoćne oči pružaju se prema tebi.
Tjeskoba zgužvana. Na dnu grla. Ti ne znaš. Ti si zaboravila. Ili nisi; ni proživjela. Smanjuju se.
Pluća?
Bilo nas je najmanje šestero. Sve što je trebalo bilo je pokazati smjer. Okrenula sam se prema čovjeku koji je jedini bio viši od metar I 40 a pokret mi se vratio u smjeru njegove rule: Gore , gore , prema gore! Ravno naprijed. Zelene paprati na tisuće jezičaka čiji osjet kao prašina sa nogama na golim rukama. Zeleno se lijepi na kožu, nakon prvog koraka u more. Grabim duže, a njih dvoje vec su daleko ispred. Nakon pedeset metara približavam se zemlji. Oni iza mene uče kako stati na više mjesto a da noga ne klizi: stani postrance I hodaj u koso: odzvanja mi u ušima. Primjećujem stabla. katapultirana iz zemlje. Točke oslonca. Hvatam ih prije nego što ih dotakne ruka. Bacam pogled, zatim tijelo za njim, vjerujući. Od stabla do stabla, spuštam svoju os usporednije sa njom a ona mi daju olakšanja u okomicama. Ono dvoje izgubila sam iz vida. Čujem . Naslućujem procjep, pogrešku nužnu za oduševljenje. Ravno gore: tamo ima! Iz : ondje ; se čuju zvukovi. Stižem na već osvojeno mjesto, a visok čovjek kaže: Još samo malo. Ne mogu dalje.
Sjedim na zemlji. uprta; o sebe. pridržavam; sebe.napetost klizi s mene. otklizava sa znojem -koliko do vrha? , zatvorenih očiju istežem ruke i zgrčene prste. Koliko do vrha. zaustavljena u pokretu; utapam se. pluća na rubu eksplozije . par zamaha; samo nekoliko života .ŠIROM, otvaram oči : crna čipka na marginama NEŠTO puca u meni, najtanje grančice ŽELIM opet. Želim samo vrh. Vrh Vrh Vrh
koliko do vrha??
gutajući
Kidam se , smanjujem .
KOLIKO DO VRHA
Prodajem njegove brodove, Prodat ću njegova dva broda. Samo dođi.Brzo ! nestrpljivo. Ruke mi drhte. Njegove brodove.
NIKOME NIZAŠTO NIKADA
Iako je progutala nekoliko slova ćirilice samozadovoljno je prevela značenje. Ja I Ukrajinci znat će što piše na njemu. Smije se, priča mi užurbano : čim sam ga vidjela ( shvatila ) pomislila sam na tebe. Razmišljam o tome. Odraz njezine tvrdoglavosti u mojoj upornosti.
Onih dana ona je bila ta koja je koordinirala našom slobodom I našim željama. Bili smo manufaktura a njezin prst bio je ispružen-kažiprst. Slusali smo bespogovorno; majke su ludile ljubimorne. Ona nas je držala na okupu. Bez nje, naše vrijeme ostalo bi raspršeno. I malo. Pronalazila sam rupe u ogradama, ostavljala kožu na narančastim završecima . u ravnini jorgovana. Trgala sam zelen I hladan list iz sjene I otirala. Doskocila sigurno na prasinu. Još jednom.
Bez neodgovorenih pitanja; I izmišljeni odgovori su legitimni. S usredotocenim isprekidanim pogledima na udaljeni most čekala sam žuti autobus. s nogama do koljena u smeđe zelenoj vodi. Izmjenivali smo se. solidarno. Imali smo oko 5 kilometara ceste u vidokrugu do :granične situacije, do posljednjeg mjesta. Poslije tih pet kilometara autobus je ulazio na most a poslije mosta , autobusna stanica. Ne-vrijeme je trajalo pet kilometara. Pet kilometara vriskanja . Pet kilometara katarze.
Evo ga ! evo ga ! evo busa!
Mame su izlazile iz autobusa, umorne I namrgođene , a djecu su ih čekala na ogradama. Čista I nasmijana
Dolazim je posjetiti. Ona me ovaj put ne primjećuje. Pozdravljam se s voditeljima. Ona ih zove: majka I otac. Kuća je velika; kao mali hotel. Gleda me, njezine oči me proučavaju, ali , ona, ne vidi, ništa. Sjedam. Razgovaram s ˝ ocem˝ . Moje oči je prate : Ona je u žurbi. Ona žuri nekamo. Zahtjeva kozmetiku od majke. Njezine ˝sestre˝ jednako su užurbane. Upao sam u strogo organizirani kaos. Radnje - savršeno smislene, izdvojene ; u bjesomućnom sljedu – lude. Gledam ˝ oca ˝ . Kako ovo izdržavaš? Tražim tragove na njemu. Pričam o financijama. Moj posjet je bolno kratak.
Zatvaram vrata automobila
Svaki put je prvi
Bespomoćan
Post je objavljen 15.08.2009. u 18:43 sati.