Marketing
uvod u oralno zadovoljavanje
Što je ljudsko, nije mi strano, pa ni oralni seks. Nije da se reklamiram, nego iznosim istine radi, bez lažne skromnosti: premda samouk - pravi sam majstor. Dapače, čak i više. Virtuoz!
Kako je moj seksualni život pri kraju, a i kraj biološkog se nazire, nema smisla da tajnu ponesem u grob.
Besmisleno je da se sada ovdje upuštam u podrobne instrukcije. Bolje ukratko ispričati kako sam tako maestralno savladao to plemenito umijeće koje je za mnoge - usprkos najbolje volje - nedostižno, pa će netko možda primijeniti moj recept samoobrazovanja - za opće dobro.
Jedan od problema onome tko ima najbolju volju učiti kroz praksu - jer je teorija ionako nedovoljna - same su ženske. Dobar dio njih ni same ne znaju što im je ugodno, a još daleko veći broj njih nastoje i u seksualnim igrama ostaviti dojam da su dostojanstvene, pa ne bi ni za živu glavu rekle što im paše i navodile što, kako i kada da im se radi. Najgore su pak one koje, ma koliko po njima ruljili i balavili, kasnije - iz bolesne bojazni da ne povrijede svoje ljubavnike - obavezno kažu da je sve bilo krasno i divno i ne moš' bolje. To samo uljuljkuje jadne frajere u lažno samopouzdanje da znaju ono što zapravo ne znaju.
Moram priznati, i ja sam u početku bio uobičajeni šeprtlja. Nitko se nije učen rodio. Pomoglo mi je što sam volio muziku. U skladu s mojim pogledima na glazbu, smatrao sam da je treba slušati vrlo glasno. Kako je to bilo često nemoguće, što zbog roditelja u susjednoj sobi, što zbog susjeda, što zbog gazdi u iznajmljenim stanovima, nabavio sam slušalice. Bile su to vrlo kvalitetne slušalice, svaka veličine šalice za bijelu kavu, koštale su tada pola moje plaće.
Prvom prilikom kada je jedno žensko biće pristalo doći k meni da preslušavamo muziku, kavalirski sam joj prepustio slušalice. (Ja sam ionako sve svoje ploče znao napamet.) Pustio sam odabranu longplejku, ženska je uskoro bila opijena glazbom u njezinoj glavi, a ja se - u savršenoj tišini - poduhvatio svoje omiljene zabave, pipkanja i čeprkanja po njoj. Odjednom se ženska zadere iz sve snage:
- Dodaj mi čašu s pićem!
Zbog kratke žice slušalica sama je nije mogla dohvatiti. Iznenadim se što viče, no odmah mi sijevne i zašto. Onaj tko ima na ušima slušalice kroz koja dopire glasna glazba ne može kontrolirati snagu vlastitog glasa. Svi mi moduliramo vlastiti glas slušajući se vlastiti ušima. Možete provjeriti: nataknite bilo kome slušalice i taj će biti uvjeren da govori normalno, a zapravo će se derati. Ako će htjeti reći nešto potiho, ono što izlazi iz njegovih usta bit će sve drugo nego tiho.
Nisam ništa rekao, već samo dodao čašu s pićem. Preokrenuo sam longplejku, ženska se opustila i dozvolila mi da je mazim kako mi volja, samo da je ne drmusam. U uobičajenim situacijama ženske u takvim prilikama potiho stenju, blago mrču, prigušeno jauču, i tako… Tek se pri kraju, i to tek neke, razgalame. No ova je od samog početka puhala kao jež, roktala kao svinja, zavijala kao vučica… sve uvjerena da se to nikako ili jedva čuje. Meni je njezino glasanje odjekivalo kao najslađa muzika na svijetu i shvatio sam to kao bogomdanu priliku: kao u igri "toplo-hladno" istraživao sam po njoj što izmamljuje jače, a što slabije reakcije. Nakon treće ploče poznavao sam je u dušu, kao program koji sam krakirao.
Recept sa slušalicama primjenjivao sam godinama, sve dok mi je postao nepotreban. Kasnije sam i neke lezbijke učio kako se "to" radi i samo su se čudile odakle toliko znam.
Slušajući glazbu. A capella. Muzikalan sam.
Post je objavljen 15.08.2009. u 16:15 sati.