Danas se idem skitati po otoku! U Starom gradu nalazim sprej za lanac (eto - ipak nisam baš sve ponio!), nažalost samo onaj šmrkljavi MA-FRA koji mi se ne sviđa, ali; "beggars can't be choosers". Veća blamaža mi se dešava u Jelsi; tražim benzinsku i spazim je malo kasno, naglo skrećem i na ljigavom asfaltu pred benzinskom - padam! Nažalost, već sam stekao dovoljno iskustva u tim padovima da mi nije ništa, unatoč tome što od opreme imam samo kacigu i gojze. I Tena je već navikla; par svježih ogrebotina (samo povrh starih ogrebotina) na crash baru je jedina posljedica. Ipak, ljudi skaču, ("e, bilo je grubo za vidit"), ja se u toj gunguli od sramote spetljam i golu nogu malo naslonim na auspuh. Baš kako i zaslužujem...
Preko sela Pitve odlazim tunelom na južnu stranu Hvara. Tunel je priča za sebe; dug kilometar i pol, neosvjetljen, grubo klesan kao kakav rudnik i - ima samo jednu prometnu traku! Naravno, zabranjen je za motore, ali Tena i ja imamo dovoljno konja da se brojimo pod aute ;-) U sezoni promet reguliraju semafori, van sezone se domaći samo navire u tunel i ako vide svijetlo (tunel je ravan kao nacrtan) ulaze. Kad se prođe kroz njega, čovjek ima osjećaj kao da ulazi u neki drugi svijet.
Drugi svijet se i otvara predamnom; južna, strma strana Hvara, sa nemogućim vinogradima i divljim plažama podsjeća na vremena kad nije bilo masovnog turizma.
Post je objavljen 07.08.2009. u 09:35 sati.