Marketing
kleptomanski trenuci
Popušim već više od dvadeset godina najmanje po dvije kutije cigareta na dan i - usprkos tome što uvijek imam u džepovima najmanje-dva-tri upaljača - kroz to razdoblje nisam ih kupio više od desetak. Tješim se time što mi često poklone neki jeftini farcajg s nekakvom reklamnom porukom na njemu, a za rođendane sam dobivao i neke skupe zippoe za koje ne znam gdje su, ali me ipak često iznenadi, kad mijenjam hlače, da pronalazim i neke upaljače koje nikada prije nisam vidio. Počinjem to doživljavati pomalo mistično.
Danas sjedim u svom uobičajenom kafiću, vlasnik kafića prisjedne malo uz moj stol, zatim pročitam novine, dođe vrijeme da odem, pokupim sve svoje stvari: cigarete, farcajg, kaiš za psa, naočale itd. i odem. Vozim, kad čujem neki čudni zvuk, kao nekakav mobitel, ali nije zvuk mojega. Istovremeno mi i nešto vibrira u džepu. Zavučem ruku, izvučem mobitel, vrlo sličan mom, ali nije. Što ću? Javim se.
Neki ženski glas, vrlo ugodan. Zanima je tko sam ja.
- Ja? To Vam je duga priča… Najbolje bi bilo da se nađemo u četiri oka, pa da je ispričam. Nema smisla trošiti na to impulse, a i vozim, pa nije zgodno…
Mnogo je zanimljivije pronalaziti u džepu mobitele nego upaljače.
Post je objavljen 14.08.2009. u 17:49 sati.