Vraćam se do ulaza - i tamo nalazim dva dečka, vodiča po pećinama! Pijemo kavu i razgovaramo; rade od devet do pet, vode u pećine od deset, vođeni obilazak Donje pećine je 50, obje je 80 kuna po osobi. Ja nisam za još jedno pentranje do pećina danas - ostaviti ću to za koji drugi put, a sad me cesta zove.
Odlazim do Knina i tamo nalazim na ludu kuću; 04.08. je i svi se spremaju za sutrašnji Dan Zahvalnosti (ja to još uvijek zovem danom Oluje - kako se često mijenjaju nazivi tih velikih datuma, ovako sam najsigurniji da ih neću pobrkati - moj me frend jučer uvjeravao da je to Dan Državnosti!). Unatoč tome što sam mnogo puta prošao kroz Knin, nikad nisam bio na tvrđavi, a kako je kiša sve malo rashladila (temperature u Kninu u ovo doba godine od 40°C su normalna stvar), odlazim gore. Dečki iz profesionalnih brigada sve pripremaju za sutrašnji dan a ja se skićem po tvrđavi. Velika je; nakon sat vremena razgledanja još nisam vidio sve.
No, nisam pobjegao iz Zagreba da bi ovdje zaglavio u gradskoj vrevi - odlazim iz Knina prema Kistanjama pa se preko Ravnih Kotara skićem do Benkovca. Ravni Kotari su stvarno ravni - kao Slavonija - samo što više liče na mjesečevu površinu! Kamen i makija, ali ceste lijepo krivudaju i dobro je za voziti. No, dosta je kontinenta, idem ponovo do mora i odlazim do Biograda. Nastavljam put ka jugu pa kroz Šibenik odlazim do Primoštena.
Post je objavljen 04.08.2009. u 09:50 sati.