Pred noć postavljam šator na livadu pokraj vatre. Očekujem mirnu noć bez događaja (unatoč turistima beogradskih tablica koji su na moj pozdrav "Dobro večer..." odšutjeli i pravili se kao da me nema, malo pljuvali (mislim: doslovno), i otišli), no oko 10 navečer je počelo sijevati sa sjeverozapada, tako da sam šator prije ponoći preselio u obližnju polusrušenu kućicu. Za sat vremena je počela oluja, vjetar je sve raznosio, ali baš me briga; moj šator je zaštićen od vjetra, Tena je sklonjena sa kiše - boli me briga do jutra! Samo bi mi bilo draže da sam ruševni motel pretražio tu večer a ne sutradan ujutro - spavao bih na mekoj termoizolaciji a ne na tvrdom betonu :-/
Post je objavljen 03.08.2009. u 17:06 sati.