Nastavljam prema Prezidu, do same granice sa deželom i onda se vraćam natrag, do odmorišta uz cestu pred tim gradićem koji više "visi" na slovensku stranu nego na hrvatsku. Dok odmaram u hladu sjenice nailazi domaća cura s psićem (opet s cuckom?!? pa kaj je tim curama; više ne znaju smisliti neki drugi izgovor za šetnju?) i u opuštenom razgovoru saznajem kako ljudi iz tog kraja, čak i kad idu na more, idu preko Ilirske Bistrice! A ja bedak, guštam u njihovim planinskim zavojitim cestama kroz hladovite šume.
Svako ima svoj ukus - reče vrag i sjede u koprive! Ili; sto ljudi - sto ćudi; a sto žena - dvijesto sisa! Pa nek ti na ovom svijetu bude dosadno... ;-)
Pri povratku skrećem malo prema ulazu u nacionalni park Risnjak u Belim Vodicama; drago mi je vidjeti brojne turiste i izletnike - Risnjak ih svakako zaslužuje. Kao suvenir kupujem med sa orasima i kruškama - izgleda da će mi trebati i dodatna energija na ovom putovanju.
Preko Križišća spuštam se do Crikve; već je kasno popodne i vrijeme je za okrepu - ovaj vruć vjetar izvlači snagu što i ne primjetiš dok ne staneš. Na rivi "pada" odlična pizza s svježim povrćem i brdo pive (bezalkoholne, of skroz!) po cijenama nimalo višim nego u Zgb-u; moji komplimenti.
Kasnije nastavljam do Kraljevice i kampa Oštro; tu me čeka moja draga Anita i njezini - provodimo krasno opuštajuće veče na plaži i u komforu njihovog kampa.
Post je objavljen 02.08.2009. u 15:51 sati.