..ali baka jos cuva sve stvari i sliku naseg sveca..
Sedam dugih godina.
Mozda se nekom cini malo.
Ali kad izgubis nekog koga si volio i znas da neces prestati..
I jedna godina je mnogo..
Sinoc sam se sjetila svega.
I bilo mi je krivo sto to ne radim cesce..
Znam da mnogi kazu, da je tamo bolje..
ali ovdje smo svi mi, svi koji smo te voljeli.
Zao mi je, stvarno, ako nisam pokazivala sta osjecam, ali znam da znas..
Ako ne onda, bar sad znas.
Tako mi je krivo jer nisam bila svjesna svega, bila sam ipak mala, ali ni to nije neki izgovor.
Sjecam se 22. septembra.
Tata je bio na roditeljskom i kad se vratio, onda nam je rekao.
Nije se cak ni ljutio sto sam presutala dvicu iz matematike, e da.
Krivo mi je jer znam da si trebao biti i danas ovdje s nama.
Kad nema mame i tate, pregledati mi zadacu, uciti me pravopis i osnove matematike, koju ni dan danas ne shvatam..
Znam da bi volio i onu nasu vikendicu tamo..
Mi cesto odemo.
Samo sad nas nije deset, devet nas je.
Falis nam deda.
Sinoc sam gledala i nasu sliku, kad sam se rodila, bio si tako sretan.
Ne znam da imam koju noviju od te. Ali i ta je dovoljna.
I bude mi krivo kad se ne mogu neceg sjetiti.
Ali onda prestanem muciti samu sebe, pa se sjecam onih stvari koje nikad necu zaboraviti.
Crni kruh je zdrav. E, deda.
Volim te jos uvijek.
Tebi deda.
Post je objavljen 14.08.2009. u 11:03 sati.