Nastavljam dalje od Krašića preko Vivodine (odlična zavojita cesta, potpuno prazna) pa najzad izbijam na Kupu i pratim je do Jurovskog Broda (pred Metlikom). Ovu prvu dionicu puta (do mora) sam zapravo zamislio kao putovanje dolinom Kupe, koliko god mogu blizu rijeci, s hrvatske strane. Drugi put ću ići dolinom Kolpe ;-), s te strane ceste puno bolje slijede rijeku. No, ovaj put preko Vukove gorice, Severina i Lukovdola i dalje pipam cestice sjeverno od stare riječke ceste. Preko Zahrta (vrlo strma i uska cesta kroz šumu) kod Čednja ponovo nalazim samu Kupu i cestom koja se naslanja na rijeku, cijelo vrijeme kroz šumu, dolazim do Broda na Kupi. Tu na ušću Kupice u Kupu nalazim "gradsko kupalište" koje se prostire na obje strane rijeke. Kupa se može i pregaziti, ljudi se kupaju kao što su se vjerujem oduvijek tu i kupali; zajedno, ne drže se "svojih" strana, a dvjesto metara uzvodno stroge snage zakona provjeravaju putovnice i nadziru ulaz u Europsku uniju.
Na hrvatskoj strani primjetim nekog krupnog, brkatog tipa i pomislim si - e, taj je sigurno Hrvat! No, tip se zadere na klince koji potapaju jedan drugoga u rijeci: "Borut in Tomislav, ste kak dva petelinčeka, nehajte več jemput!" Granice nikad nisu na tlu; one su u glavama ljudi.
Mjesto je krasno, dan je vruć i unatoč tome što je tek kasno poslijepodne odlučujem ostatak dana uživati na plaži i u svježoj vodi. Navečer se pridružujem Varaždincima koji također kampiraju, spustili su se čamcima iz Osilnice, kojih 20 km. uzvodno. Te "Sljepouške" su prešle lijepe putove, pričamo uz vatru o tome i dobacujemo noćne pozive slovenkama koje iz nepoznatih razloga šeću svoje psiće baš tu, uz nas... ;-)
Post je objavljen 01.08.2009. u 15:10 sati.