Moram malo sjesti. Baš sam umoran. Sinoćnje ronjenje me, baš onako, iscijedilo. Iznad svega sam poželio otići u rashlađenu spavaću sobu i baciti se poprijeko na velike krevete, no – kad ona dolazi ja sam kao 'jumbo' natočen kerozinom. Samo da taj avion sleti, pa da se vratimo u naš ugodan dom i zaspemo u zagrljaju jedno drugomu.
Znam da je i ona umorna, ali to sigurno neće pokazati. Sada kada je sezona i Pleso vrvi ovim limenim pticama, baš kao i ovdje u Puli.
I tako svakoga petka gledam u nebo i svake nedjelje ispraćam pogledom metalnu pticu koja mi ju odnosi.
A sve je počelo čisto onako radi kontrole. Uplašili me ti američki problemi kako djecu na internetu iskorištavaju i ona upadaju u nevolje, pa sam čisto onako radi svoje Ivone otišao na tečaj za računare, da bih mogao provjeriti kuda to ona 'surfa', kako bi mi u žargonu znala reći.
Bojao sam se da se ne zatvara u sebe, pa ne povjeruje da joj netko može biti prijatelj. Ubio bih da joj dlaka s glave fali.
Njena majka i ja bili smo obični srednjoškolski zaljubljeni balavci, kada mi je sva u suzama došla i rekla da je trudna. I moji i njeni su na brzaka napravili svadbu, da smo nas dvoje, kao dva maloumnika gledali oko sebe i nismo bili spremni za noćni plač naše bebe.
Brak je već nakon deset godina ispustio posljednji dah.
Ona željna života bez obaveza; željna biti uspješna mlada menadžerica, zapostavila nas je oboje, pa smo jednoglasno odlučili i razići se civilizirano.
Da, boljelo je.
Ivona je odlučila otići s mamom, a naš veliki dom ostao je prazan. Sve sam ju rjeđe viđao i nisam htio prisiljavati na susrete sa mnom, dok načeta ljubomorom nije došla uplakana i rekla da mrzi maminog prijatelja.
Tekli su tako dani i godine, a ona me zezala da imam sve manje kose na glavi i sve veću dioptriju, pa bi bilo dobro potražiti na 'usamljenim srcima' koju bakicu.
Bilo me sram kad sam se zavukao u njenu sobu i kliknuo.
Ne znam vjerujete li vi u sudbinu.
Ja moram vjerovati.
Jer prva žena s kojom sam kontaktirao, upravo sada slijeće u velikoj metalnoj ptici i korača u rijeci turista koji su sletjeli na pulski aerodrom. I svaki put kad dolazi za vikend, a ovaj put na odmor ' u komadu' sa svojim sinčićem, razmišljam kako ju zaprositi, kad živimo u dva grada, svatko sa svojim poslom i okruženjem. A tako bih silno želio da ne gledam na kalendar niti na sat.
„Oh, kako samo mirišeš, ljubavi moja.“ – šapnuo sam joj, zagnjurivši nos u njenu kovrčavu plavu kosu.
Samo me pogledala svojim plavim očima i rekla:
„Vozi me u krevet.“, dok je njen Lovro vukao svoju malu torbu na kotačima, i onako mi muški nabacio 'peticu'.
Dok sam stavljao ključ u bravu upravljača, uzela me za ruku i na prst mi stavila prsten od bijeloga zlata, pa prislonila svoje medene usne na uho i šapnula:
„Hoćeš li se oženiti sa mnom?“
Post je objavljen 14.08.2009. u 00:30 sati.