3. DAN
opsesija za slatkim...
jucer sam tako bila uvjerena da cu moci...
ali eto, ocito sam pre slaba i pre jadna da bih ista uspjela u zivotu, pa se tako niti ne mogu odrec nutelle...
da, jela sam ju...
jela sam ju na prepecencu, ne na kruhu, ali ko da to umanjuje moj potpuni nedostatak samokontrole!!
i kao sto sam nezadovoljna onime sta jedem, tako sam i nezadovoljna svojim zivotom!
pre pasivna sam u zivotu... idem linijom manjeg otpora...
i to sve vise i vise...
a nikog nema da me trgne...
kako bi i bilo nekog, kad sam se potpuno zatvorila u sebe, rijetko s kim komuniciram, tu i tamo koja prijateljica pa s njom odem na kupanje ili van...
i to je to!
imam 18 godina, rijetko izlazim, asocijalna, nezadovoljna, depresivna, i jos k tome i debela!
izbjegavam bilo kakve probleme, izbjegavam osjecaje!
strah me voljeti nekog, strah me vjerovati bilo kome, strah me biti povrijedena...
ako imam kakav problem, nadam se da ce se rijesiti sam od sebe...
ali to tako ne ide! i ja to znam! ali ne reagiram!
jos je gore sad kad sam to napisala, sad kad sam to sama sebi priznala!!
uzasno!!!
osjecam se ko zadnja budala na svijetu!!
zalim za onim starim danima, kad sam bila sretna, neopterecena, istina, nezadovoljna svojim izgledom, ali bar sam izlazila, osjecala, smijala se, plakala, donekle uzivala u zivotu!
koje sranje!!!
i tocno znam kad sam se promijenila!
tocno znam koju sam odluku donijela, koja odluka je rezultat mog sadasnjeg stanja!!!
sto cekaju vise s tim izmisljanjem vremenskog stroja?! treba mi jedan, i to odmah!!
moram se promijeniti, i to hitno!
ako nesto ne ucinim, postat cu obican parazit!
necu vise biti sposobna ni razmisljati!
i onda nece biti nikog ni niceg kako bi mi pomogao...
nitko me vise nece moci trgnuti!
moram pomoci sama sebi! odmah!
ne od sutra, odmah!!
precesto si govorim "od sutra cu"!
ako je dijeta u pitanju, "od sutra cu", ako je neki problem "sutra cu razmisljat o tome",
ako je neka odluka "sutra cu odlucit", ako je neki plan u pitanju "ma necu sad, najprije cu cekati da ostvarim to, to i to, i onda cu valjda i ovo napravit"...
previse, ali bas previse cekam!
mislim da ima puno vremena, ali zivot je kratak!!
i ja to znam!
toliko puta sam se uvjerila u tu cinjenicu, ali ja ko da ju ne prihvacam!
ali dok ja to odbijam prihvatiti, dok odbijam bilo kakvu vrstu druzenja, dok odbijam probleme, dok odbijam zivjeti, vrijeme prolazi, zivot prolazi!!!
zao mi je sto sam vas time opteretila, stvarno mi je zao, ali eto, moralo je to izac iz mene...
sad je na meni ostalo da li cu se mijenjati, ili cu jos dublje propasti...


