Jednog dana,pojavio se maleni otvor na cahuri...
Covjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muci da bi izvukao svoje slabasno tijelo kroz taj maleni otvor...
Onda je leptir stao...
Cinilo se da ne moze dalje...
Zato je covjek odlucio pomoci leptiru:uzeo je skare i razrezao cahuru...
Leptir je s lakocom izasao...
Ali je imao krhko tijelo i smezurana krila...
Covjek je nastavio promatrati leptira,
ocekujuci da ce se svakog trenutka krila otvoriti, povecati i rasiriti kako bi podrzala leptirovo tijelo i osnazila ga...
Medjutim,nista se nije dogodilo!
Leptir je cijeli svoj zivot proveo puzeci okolo sa slabasnim tijelom i nerazvijenim krilima...
Nikada nije poletio...
Covjek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama,
nije razumio da je poteskoce kroz koje je leptir morao proci,
izlazeci iz cahure,osmislio Bog,
kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i
kad se oslobodi cahure da bude spreman letjeti...
Ponekad su poteskoce upravo ono sto trebamo u zivotu...
Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka,osakatio bi nas...
Nikad ne bismo postali onoliko snazni koliko mozemo biti...
Nikad ne bismo mogli letjeti...
Trazio sam Snagu.I Bog mi je dao Poteskoce koje su me osnazile...
Trazio sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo rijesiti...
Trazio sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi...
Trazio sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati...
Trazio sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoci...
Tražio sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike...
Post je objavljen 13.08.2009. u 15:21 sati.