Zovu te Istiniti i sjajni
Gdje si istine sakrio
I što si nas naučio
Dolazili su k tebi
I odlazili opijeni
I nepromjenjeni
Inicirani u ništa
Teško te razmjevajući
U nadi spasenja
Ti sveznajući
Neprikinutog lanca patnje
Lutanja po iluziji
Zašto nisi spasio sve
Već samo neke
Zašto se nisi borio
I oslobodio zarobljene
Pjesme o slobodi
U zlatnom kavezu Zemlje
Zadrhtalo bi tlo,
Rijeke i mora
Krošnje bi vijorile
Pjevom ptica
Vjetar bi bio blag od radosti
Val bi se podigao sa dna oceana
Svakoj zarobljenoj iskri
Dao bi krila slobode
No nisi mogao
Jer i ti si dio iluzije prvaren od sviju
Dolazi svitanje
Svjetlo u svakoj stanici
Čovječanstva
Da li si i ti
Između njih
Jedan ili podijeljen
Tko je sluga
A tko gospodar
Ti,
Ti si
Gospodar iluzije
Otvori ruku i prospi pepeo
Naše oči biti će prekrivene
Sljepilom sjenovitih brežuljaka sumnje
Naša srca
Nećeš zarobiti
Ljudi će biti bolji
Kad' ti budeš sagorio u spašavanju svijeta
Prvenstveno spašavajući sebe
Zovu te Istiniti
Sjajna je tvoja aura milostivi
I proteže se u daljinu
Trebaš li nas da ti se divimo
Gdje je povijest napisana tvojom rukom
Razbijene iluzije ne postojanja
Kad' je otmica izvršena
Zar predaja
Zaboravljenih
Napuštenih od sviju
Onih koji su rušili red nereda
Koja je tvoja borba
Manipulacije i prevare
Gledaš me u oči i lažeš
Slike dolaze iz irisa
Novo doba čega dolazi
Koje cikluse ponavljaš
Sjeti se,
Kada se sjetimo svega
Kada se sjetimo
Tko smo
Kad znanje bude jednako ljubav
Ljubav jednako svjetlo
Svjetlo jednako
Beskonačna svijest
Biti ćemo jednaki tebi
Ti
Bit ćeš jednak nama
I tada će,
Ja sam bog, ti si bog
Bit beznačjno
Nepotrebno
Rijetko se sretnemo
I dalje te obožavaju i hrle k tebi
Priće čakule blabla
Gdje si ti
Gdje si ti
Sjetim te se
Sjetim se sebe
Slike prošlosti
Ruke moje mladosti
Sve to na vrtuljku sadašnjosti
Samo sjedalo odbaćeno na tren odleti u sutra slično onom jućer
Stranac strancu u oku
U okviru
Tvoja slika
Nepoznati hodnici
Zabrana prolaska
Udaljena vrata
Pitanje straha
Smiješ li pobjeći
Ostavljajući matrix
Iza sebe
Možeš li trčati
Dok te sustižu čuvari
Iluzije i opsjene
Ustrčali klonovi
Još trenutak do vrata
Mirisnog svjetla
Prolaziš u ništa
Nema boli
Mijenjaš razinu
Pod tvojim nogama mijenja se zelenkasto plava površina jezera
Ti jesi a vrijeme nije
Tvoje bezbrojne iluzije kruže oko tebe
I vidiš kako nestaju
Dok propadaš kroz površinu i više stopala ništa ne dodiruj
Pretvarajući pad u let ptice
Jureće kroz realme
Ne sanjanog sna
Daj mi ruku
Idemo zajedno
Sjeti se
Sjeti
Tko si
COPYRIGHT
miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 12.08.2009. u 21:27 sati.