Marketing
SVE ZBOG CURICA
Trebalo je pedeset godina da saznam kako se zove.
Znao sam da je Dragutin Horkić dugogodišnji urednik Obrazovnog programa Radio Zagreba, novinar, dječji pisac i prevoditelj, ali nisam znao da je on izmislio i vodio emisiju "Iz svakog džepa ponešto".
U vrijeme kada je radio bio najmoćniji medij, a ja bio još dijete, godinama je jednom sedmično emitirana ta emisija koju sam iščekivao cijeloga tjedna. Ozbiljan, ali srdačan glas koji je ulijevao povjerenje pričao je: "A sada ću iz lijevog unutranjeg džepa, onoga na srcu, izvaditi ono što mi je najdraže…" ili: "U desnom vanjskom džepu nosim zanimljivosti iz dalekog svijeta…" i onda je iznosio nešto o čemu sam mogao razmišljati cijeloga tjedna. Bila je to genijalno koncipirana mozaična emisija za djecu, nešto između Ripleyevih "Vjerovali ili ne", izvoda iz Guinessove knjige rekorda i surfanja internetom, program uz koji sam odrastao, no u to vrijeme nisam obraćao pozornost na najavne špice i odjavne obavijesti, pa nisam zapamtio kako se autor i voditelj zove.
Desetljećima kasnije, kada mi je prsluk s mnogo džepova postao omiljeni dio garderobe, znao sam da je u tome imala udjela i omiljena emisija koju sam slušao kao mali.
Da su pravi novinari, oni najbolji, duhom uvijek mladi svjedoči što je Dragutin Horkić, prešavši osamdesetu, 2005. godine pobijedio na natječaju za SMS-poeziju:
Otac je pronašao kompas.
Sin je po kompasu plovio.
Unuk je kompas izgubio
pa opet plovimo po zvijezdama.
Za kraj izvlačim iz džepa još jednu zanimljivost. Dragutin Horkić bio je posljednji živi književnik, a možda i posljednji stanovnik Hrvatske koji je osobno poznavao Ivanu Brlić-Mažuranić, o čemu možete pročitati u intervjuu kojemu dugujem naslov ovog posta.
Post je objavljen 12.08.2009. u 02:14 sati.