Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/helix1

Marketing

Grisia 2009

Ovo je člančić o rovinjskoj izložbi umjetničkih djela u ulici Grisia, koji sam pisala 16.08.2005. (aaaaa, prije četiri godine!!??)
Za potrebe ovogodišnjeg izvješća samo sam ga kopirala i izmijenila datum. Onima koji žele pročitati nešto više o ovoj izložbi prilažem i link na članak Borisa Biletića.

Grisia
Mnogi će se složiti da je jedan od najljepših gradova na Jadranu Rovinj. Tko je prošetao uskim, strmim, kamenom popločanim ulicama starog dijela Rovinja, nije odolio njihovom romantičnom šarmu. Nađete li se ispred crkve Svete Eufemije pogled na more oduzima vam dah. U ljepoti nastaloj ispreplitanjem djela prirode i ljudskih ruku svoje nadahnuće često traže umjetnici; akademski umjetnici, ali i zaljubljenici – amateri. Grisia - ulica koja se proteže od glavnog gradskog trga do Svete Eufemije svake godine jednu nedjelju mjeseca angušta prihvaća u svoje krilo umjetnike, njihova djela i sve ljude željne lijepog doživljaja kojim će napuniti baterije duše i srca. Tako su i ove godine, 09.08., stara kamena pročelja odjednom postala okvir slikama, skulpturama i drugim umjetničkim predmetima. Sjajna perla u niski koju u srcu ljeta možemo ponuditi svima što traže više od sunca i mora. Svima koji traže čovjekov izražaj osjećanja što u njemu bude možda baš to sunce i predivno more.


Svoje dojmove pokušala sam prenijeti ovim fotografijama. Rovinj mi se prošle nedjelje učinio pravi romantični mediteranski grad koji svoje trgove i ulice srdačnošću dobrog domaćina pruža brojnim gostima. Uske, strme uličice starog dijela grada, riva, cvijeće, brojni kafići, restorani, suvenirnice, draguljarnice, pitoreskna preskupa tržnica, luka, more… sve to nadgleda sveta Fuma Eufemija sa zvonika crkve koja dominira gradom i okolicom.




Kao i pred polazak na Mali Brijun, i na početku uspona ulicom Grisia trebalo je čula razdražiti čašicom fantastično aromatičnog momjanskog muškata Kozlović.


Krećemo polako uzbrdo…

I

Slike, keramičke figure, umjetničke fotografije, razne instalacije… sve je to jednostavno naslonjeno na stare kamene zidove kuća čineći s njima začudo logičnu, prirodnu cjelinu. Kao da su oduvijek živjeli zajedno i dijelili sudbinu.





Na zidu Sv. Eufemije…



Na staroj batani…


Glazbenici koji su bravuroznim sviranjem, a ipak ležernom lakoćom izvođenja, zvucima poznatih melodija dali izvrstan začin nedjeljnom poslijepodnevu.









Nekoliko tipičnih rovinjskih razglednica…



Bogata šarena tržnica…



Jedrilica u suton polako uplovljava u zaklon rovinjske luke…



Velika kamena bova koja sigurno drži konope ribarskih brodova…





Post je objavljen 11.08.2009. u 18:47 sati.