Smrt kao smiješni suputnik. Dolaziš li zaista u ovom kasnom satu po mene? Jesam li toliko vrijedna da ćeš me tražiti? Ili zaborav slijedi odmah nakon pozdrava? vjerovatno..
Večer je, i nije više hladno, kao dan prije. vrijeme se umirilo, umirilo se i more. Ona stoji okrenuta ogledalu u kupaonici. Stavlja kupaći kostim, iako je rekla da se danas NE kupa. ali, ovo je ipak NJEGOV zadnji dan?još nekoliko minuta se predomišlja, no zna što će napraviti. Tvrdoglavo izlazi iz kuće bez ručnika. Ne popuštam.
Od izlaska je prošlo već dosta vremena. Rekli su da će bit ovdje već odavno. Gdje je? Razina alkohola je sve veća.
Skinula je i čarape. moći nožne prste u nadi da će se prehladiti i tako samu sebe kazniti. On ima curu dva dana daleko. Rekao je da uđe za njim.
More se pjeni više no ikad. Ostali su sami a scenarij podsjeća na odurnu romantičnu sapunicu. No umjesto zavijanja sirena čuje se njegov glas. Jasno se vidi svaka rana koje oboje nose. Ne poznaju se, a znaju sve.
Nisu razmišljali previše. Nisu htjeli da trenutak pobjegne. Sol koja ti lijepi oči. Kamenje koje ti grebe kožu. Kapljice koje ti miluju lice. I ruke na zabranjenom voću.
Kažu da more lijeći sve rane. Možda je većer bila samo terapija?
Post je objavljen 11.08.2009. u 02:38 sati.