Marketing
Wish.
Dogode se neočekivane stvari. Svađe, napadaji iskrenosti izazvani alkoholom, alkohol, alkohol i još više alkohola.
A meni, meni zbog alkohola na pamet padaju čudne stvari :).
(Hah, nisam jedina, Njemu isto.)
Dakle, nakon nekoliko mjeseci sretnem dotičnu osobu, i jebeni flashback me vrati nekoliko mjeseci unazad...Da, skoro 5 mjeseci tu osobu nisam vidjela. Sjetim se svega što je bilo prije. I shvatim da mi je užasno žao što sam sjebala tamo gdje nisam trebala, shvatim koliko bi sve savršeno bilo. Da, ne mogu to kontrolirati, fale mi neke stvari koje smo dijelili. Stvari, o kojima sam napisala toliko postova, i kasnije ih čitala iznova i iznova prisjećajući se svega. Ali, vrijeme liječi sve (valjda?). Zaboravim na to, nastavim dalje, kvragu, neću živjeti u prošlosti. Što je bilo bilo je, nije ništa novo da mi neke osobe jednostavno nestanu iz života.
I kad sam se konačno pomirila sa čitavom situacijom, vidim tu osobu na par metara od mene. Primijeti me, smije se. Osjetim kako se tresem (iznenadni strah, valjda). Tu je, tu je, tu je. Smiri se.
I taj me smiješak podsjeti na toliko toga. Na neopisivo puno stvari, i vrati mi taj feeling koji sam prije konstantno imala i zaključim kako mi to sve pomalo nedostaje. Nerealna sam, više ne može i neće biti isto.
I tako, izmijenimo par rečenica, čisto formalno, reda radi. To nismo mi, to definitivno više nismo mi. Ne prepoznajem te. Ne prepoznajem sebe.
I sada je On tu. On je tu uz mene, dolazi, zagrli me i odlazimo, što je ok jer se više ne moram suočavati sa situacijama u kojima ne znam kako bih se postavila. I odem s Njim i šutim neko vrijeme i neodređeno gledam oko sebe, i kažem mu sve onda. Ne, nije bilo u redu sve što sam rekla, zaista sam pretjerala u nekim stvarima. Ali bila sam brutalno iskrena jer sam se morala riješiti toga svega. I zaslužuje znati istinu. I stvarno, sada mislim da je On najdivnija osoba na svijetu, jer je tako divno reagirao. Znam da mu je bilo teško čuti, ipak jer staloženo i smireno razgovarao o tome sa mnom i pokušao razumjeti i rekao da me voli i da ne želi ostati bez mene.
A ja mislim isto, jer se jednostavno više ne mogu zamisliti bez njega. I kad ga ne bi bilo, više ništa ne bi bilo isto. Želim da ovako ostane...zauvijek.
Dijelimo toliko savršenih trenutaka. Iskrena sam do kraja. Razumijemo se. Posve smo isti, na neki način.
Ostatak je pomalo u magli. Vrućina, vrtoglavica izazvana alkoholom, osjetim samo tvoj dah i jedva razaznajem riječi koje šapućeš. Strah me, pomalo. Ali ipak, smijem se.
Savršeno je, stvarno. Bolje od onoga čemu sam se nadala. Bolje od svega što sam dosad planirala.
Trenutna bol. Zatvaram oči.
I tu smo, opet neki novi početak. Isto je koliko i nije.
I volim ga. Neopisivo <3.
This is the first day of my last days
I built it up now i take it apart climbed up real high now fall down
Real far.
No need for me to stay the last thing left i just threw it away
I put my faith in god and my trust in you
Now there's nothing more fucked up i could do
Wish there was something real wish there was something true
Wish there was something real in this world full of you
I'm the one without a soul i'm the one with this big fucking hole
No new tale to tell twenty-six years on my way to hell
Gotta listen to your big time hard line bad luck fist fuck
Don't think you're having all the fun
You know me i hate everyone
Wish there was something real wish there was something true
Wish there was something real in this world full of you
I want to but i can't turn back
But i want to
(Nine Inch Nails-Wish).
Post je objavljen 09.08.2009. u 17:37 sati.