Marketing
More... +update
...jedva čekam
+Update
Nnn... da. Već i ptice na grani znaju kolika mi je muka od pomisli da se moram spakirati. Umjesto da ostavim ovaj post takav kakav je, more veselim ti se i točka, ja ne bih bila ja da me upravo sada puca najveća inspiracija za pisanje. A naravno kad će drugo nego sad. Nisam počela niti razmišljat šta ću sve nosit sa sobom. Uff. Tlaka. Da ne pričam da moram izribat naš autić iznutra i izvana (sister ga je prala zadnji put sad je na meni red). I nakon toga moram ići naći neku prihvatljivu benzinsku u blizini (čitaj OMV ili Tifon), a da je dostupna, jer naravno Maksimir je pod opsadom, a iskreno rijetko da točim benzin igdje drugdje nego na Branimirovoj (da baš tamo na onom križanju di onaj kreten zadnja dva dana gađa aute sa kamenjem, a u neposrednoj je blizini stadiona) tako da nemam pojma gdje ima još prihvatljivih benzinski. Fala U2.
Dakle, neposredni povod ovom postu je jučerašnji odlazak u Avenue Mall, točnije u Algoritam. Sestre su se sjetile da bi si išle tamo kupiti neke knjige za čitanje, budući da imaju akciju uzmeš 3 knjige, platiš 2. Naravno onu najjeftiniju dobiješ besplatno. Naravno da su i mene uspjele odvući sa sobom. I sad mislile smo da si svaka uzme jednu knjigu i onda ukupnu cifru podijelimo na tri. Naravno, čim sam ušla našla sam 5 knjiga koje bih si uzela, a njih dvije su jedva uspjele naći nešto što ih zanima. Na kraju si je svaka kupila tri knjige.
E sad, knjige koje sam ja izabrala su popularno – znanstvenog tipa (Razum i razmnožavanje, Geni, narodi i jezici, Ispiranje mozga), dok je Amy izabrala nekakav chick lit, Lily nekakve krimi-hororčiće, nemam pojma, nešto u tom stilu. I sad pitam ja njih dvije, pa kako vam se da čitati tako nešto površno i gubit vrijeme na to? A Lily mi odgovara kako joj je to idealno jer ne mora niti najmanje naprezati mozak i to im je zabavno.
Sestre su mi i volim ih neizmjerno, ali ne razumijem to.
Volim čitati svakakve knjige i svakom žanru dajem priliku, ali jedno je jako bitno: knjiga me mora potaknuti na razmišljanje. Mora imati neku poruku. Inače, žali Bože potrošenog vremena.
Nekakvi krimići ili ljubići sa jednodimenzionalnim likovima koji su uvijek pisani po istom algoritmu me ne oduševljevaju niti malo. Da ne pričam da me takve stvari ne 'odmaraju'. Nego su mi naporne za poludit. Istukla bi pisca takve knjige tom istom knjigom.
But, that's yust me.
A sada, kako bi Nick Praskaton rekao – kombiniram, razmišljam ja tako o tim knjigama i likovima i populaciji koja to sve čita. (I da, znam da se o ukusima ne raspravlja.) Ako se takve knjige pišu i izdaju, dakle očito postoji tržište koje to čita. Postoji potražnja. I sama ta činjenica me fascinira. Ali dobro, sto ljudi sto čudi. Koga veseli neka čita.
I jedino što se pitam u zadnje vrijeme, zbog puno situacija koje su se dogodile, zašto nisam malo više prosječna. U smislu da čitam takve glupe knjige, da ignoriram politiku jer je 'naporna', da se oblačim kao što se svi oblače, da odjednom postanem najzagriženiji U2 fan, a nikada ih nisam slušala, no eto dolaze u Zagreb, svirat će na 2,5km zračne udaljenosti od moje kuće, pa zašto ne bih bila dio masovne histerije.
I zašto me više oduševljava žohar kojeg vidim na cesti, nego npr. nove cipele?
Jednom mi je netko rekao da je prosječnost dobra i najbolja, jer onda optimalno funkcioniraš u društvu. I slažem se s time. A ovako sam samo čudak s vremena na vrijeme.
Post je objavljen 09.08.2009. u 17:53 sati.