MINISTAR NOVCA NEMA
A OTKUPLJIVAČI I PRERAĐIVAČI OTKUPNU CIJENU PŠENICE NE ŽELE POVISITI
Sastanak predstavnika seljačkih udruga u četvrtak 6. kolovoza s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem, gdje je trebala biti dogovorena otkupna cijena ovogodišnje pšenice od 1,25 kuna koliko traže poljoprivrednici, umjesto 0,80 lipa, koliko poljoprivrednicima nude otkupljivači, završio je bez rješenja za proizvođače. Ministar Čobanković je više puta rekao da novca u državnom proračunu za to potraživanje više nema jer proračun Ministarstva poljoprivrede od 3,8 milijardi kuna za ovu godinu već raspoređen. Otkupljivači i prerađivači pšenice koji svojim načinom poslovanja zapravo određuju cijenu kruha na hrvatskom tržištu ne žele sudjelovati u participaciji cijene pšenice do 1,25 kuna po kilogramu. Nekoliko udruga poljoprivrednika pristalo bi na cijenu pšenice od 0,95 lipa koliko je ponudio koncern Agrokor i Podravka, a što s poticajem iznosi 1,10 kuna. No takvo razmišljanje ne podržavaju predstavnici svih poljoprivrednih udruga, ne odustajući od 1,25 kuna pa neslaganje oko jedinstvene otkupne cijene razjedinjuje hrvatske poljoprivrednike.
RAZLIKU OD OTKUPNE CIJENE PŠENICE DO CIJENE KRUHA DIJELE OTKUPLJIVAČI I PRERAĐIVAČI !
Ključno je pitanje naime kako je moguće da hrvatski poljoprivrednici kilogram pšenice proizvode za 0,80 lipa po kilogramu, a štruca kruha u prodaji u Hrvatskoj stoji između pet i devet kuna? Tko uzima razliku od cijene proizvodnje do cijene koštanja kruha?
Poljoprivrednici sa sigurnošću kažu da su otkupljivači pšenice i prerađivači ti koji zarađuju na njihovoj proizvodnji pšenice, koja, iako je strateški proizvod, ima status kulture na kojoj tržišni mešetari obilno zarađuju, varajući pritom nemilosrdno, u ime svoje kapitalne dobiti i proizvođače i kupce kruha. Cijena štruce kruha, kada se poljoprivrednicima nudi 0,80 lipa za kilogram pšenice, ne bi smjela na tržištu biti veća od 2,50 do 3,00 kune. Činjenica je da su svi potrošači kruha u Hrvatskoj taoci kapitala organiziranih grupa otkupljivača i prerađivača pšenice. To je lobi koji ne dozvoljava da kruh, koji ulazi u kategoriju osnovne namirnice bude jeftin. Taj isti monopolistički lobi ne želi pregovarati sa poljoprivrednicima, već je prije žetve pšenice poručio da cijena otkupa pšenice ne može biti veća. Privatne interese otkupljivača i prerađivača iz politike proizvodnje pšenice treba isključiti, ako nikako drugačije, a onda putem državnog odvjetništva. Zašto? Zato što je zajednička dobrobit mnogo važnija od privatnih interesa koji u tom segmentu u Hrvatskoj vladaju više godina. Beskrupulozne monopoliste samo sila može natjerati na podvrgavanje autoritetu dobrobiti i razuma.
MATEMATIKA: ZA 100 KG NPK GNOJIVA GOTOVO 1000 KG PŠENICE
Zanimljivo je da je na jednom od sastanaka u Ministarstvu poljoprivrede jedan od predstavnika prerađivača rekao da samo 17 % pšenice ulazi u cijenu kruha.
A što je sa ostalih 83% posto? Ako je u ostalom postotku plaća djelatnika, voda struja, plin, porez, kruh se ipak proizvodi u tolikim količinama mjesečno da može pokriti sve troškove svake proizvođačke tvrtke, a tvrtka može poslovati s zadovoljavajućom dobiti. Otkupljivači i prerađivači koji radije šute nego da argumentiraju prihode i rashode svoga načina poslovanja, šutnjom poručuju naime da imaju razloga šutjeti – zbog svoje obilne zarade na svakom kruhu.
Treba izričito naglasiti da troškove skladištenja pšenice snose sami poljoprivrednici.U te troškove ulazi skladištenje, ulaz u silos i mjerenje vlage, a to na kraju cijenu pšenice spušta na 0,70 lipa za kilogram. Zapanjujući je i slijedeći podatak da 100 kg NPK mineralnog gnojiva košta 630 kuna, a s obzirom na troškove koji proizlaze iz korištenja silosa, danas u Hrvatskoj za 100 kilograma mineralnog gnojiva poljoprivrednik mora prodati gotovo 1000 kilograma pšenice da bi platio samo 100 kilograma spomenutog gnojiva. Nakon takvog podatka nameće se pitanje: Kuda to ide politika proizvodnje pšenice u Hrvatskoj?
Za neupućene moram navesti da proizvodni ciklus pšenice zahtijeva mineralno gnojivo. Tako je na jedan hektar potrebno najmanje 500 kg mineralnog gnojiva koje stoji, prema sadašnjim cijenama, 3150 kuna. Ako je proizvođač s hektara dobio prinos od oko 6000 kg pšenice – kada plati mineralno gnojivo, - ostati će mu oko tisuću kuna. Zar takva matematika može dovesti do preporoda Hrvatskog sela?
Usporedbe cijene koštanja ovogodišnjeg roda s cijenama pšenice zemalja u regiji mogu se navoditi samo kao informacije, ali ne u kontekstu bilo kakve usporedbe. Razlog je taj što se Hrvatska poljoprivreda razvija u uvjetima stihijske, nekonzistentne politike. Političke garniture ministara rade kako pogoduje političkim opcijama, a ne logici zdravog razuma proizvodnje. A u takvim uvjetima vođenje poljoprivredne politike je bez dugoročnih rezultata proizvodnje, pa konkurentska usporedbe cijene hrvatske pšenice s onima iz regije nije u ravnopravnom položaju. Jedan je razlog i taj što se uvijek ta usporedba izvodi u trenutku kada ide na štetu domaćih poljoprivrednika.
Post je objavljen 07.08.2009. u 23:32 sati.