Nije to ništa!
Mogu ja to! – govorio mi je lik iz zrcala u kupaoni.
Neću razmišljati o lovi koju sam iskeširao. Čuj, molim te, mala bi na brod!
OK, curo, izvoli. Imam ja pametnijeg posla od čekanja.
Ne, neću biti plačipizda, pa evocirati gimnazijske dane kada sam se zaljubio u tvoje plave oči i dugu kosu, ispod koje si uporno skrivala svoj kvrgavi kukasti nos. Pa, dobro, OK, htjela si kod Glumičića na operaciju, ali ti stari nije htio dati lovu; pa sam s tobom tajno otišao i danima smo mu lagali da imaš 'one dane u mjesecu'.
OK, ženski Popaju...zovu te morske daljine, pa da sa diplomom ekonomiste masiraš umišljenim bogatunićima na kruzerima stare debele smežurane guzice i noge.
Gledao sam jutros za tobom, kako se mučiš vukući velike torbe sa svojim prnjama, dok te kiša mlatila po licu, onako kako si zaslužila.
No, nisam htio gledati brod kad je isplovio. Za to postoje moji 'prijatelji', koji su mi brižno poslali fotke e-mailom.
Zbogom, princezo...moram na more, ali tu, uz obalu...moram zarađivati za život i nadoknaditi 'euriće' koje si muzla godinama od mene...
/400 post...iha/
Post je objavljen 11.08.2009. u 12:35 sati.