Marketing
Šta će selo reći??
Zaboli me neka stvar šta će selo reći!!!
Objašnjava li ova gore rečenica dovoljno jasno moje mišljenje o 'selu'?
Davnih dana sam naučila da se ljudi vrlo često prikazuju onakvima kakvi bi htjeli biti. A to zapravo nisu. Svi traže neko savršenstvo, koje je samo u njihovim glavama, a nikako da shvate da savršenstvo ne postoji. Što znači biti savršen? Savršeno se uklapati u neki izmišljeni okvir koji je nametnulo društvo, pojedinci, mediji? To bi značilo plesati kako drugi sviraju, zar ne?
Postoje određena pravila kojih bi se svi kao morali držati. Ako se ne držimo dotičnih, ispadamo u najmanju ruku čudni. U očima sela naravno. Jer bitno nam je šta će selo reći. Jer selo nas definira. Jer smo onoliko važni koliko se priča o nama. Osjećate ironiju naravno.
Najbolje je imati svoj film u glavi i ne obazirat se na okolinu. No neki to nikada neće shvatiti.
Ta potreba da se prikažemo drugima bolji nego što uistinu jesmo me fascinira. Stvaramo fasade oko nas, gradimo kule u zraku, a ono što ostaje unutra jest praznina. Žudimo da budemo prihvaćeni. Treba nam tuđe odobravanje, jer to godi našem egu. A ego je gadna stvar.
Ne, nisam ništa bolja, niti lošija od ostatka ljudske populacije na ovoj plavoj loptici. Možda sam od nekih malo obrazovanija, možda sam od nekih puno manje obrazovana. Vjerojatno živim u boljim uvjetima nego puno ljudi, ali to me ne čini boljom od njih. Jer svi smo mi isti. Svi smo dio iste cjeline. Svi dišemo isti zrak i imamo jednaka prava živjeti. Svi smo se rodili na isti način i svi ćemo jednog dana prestati disati.
Nisam savršena, jer niti ne znam što je to savršenstvo, pa prema tome to niti ne mogu biti, niti želim (Zar nam ne bi bilo dosadno da smo svi savršeni? Pa bili bismo isti). Ne želim biti dio nikakvih kalupa, jer to me ograničava. Ne obazirem se što će drugi misliti o meni, jer da sam tako radila, ne bih bila tu gdje jesam.
Ono što znam i ono što želim jest maksimalno ostvariti sve svoje potencijale. Istraživati svoje granice je vjerojatno najlijepše putovanje koje netko može iskusiti. Jer to je jedino što uistinu imam – potencijal. Doživljavam ga kao bezbroj mogućnosti i prilika koje me samo čekaju, a ja im samo moram doći u susret.
Briga me što će drugi misliti o mom načinu života, jer on je samo moj i odgovorna sam jedino sama sebi.
I zato, boli me ona stvar šta će selo reći.
Post je objavljen 07.08.2009. u 13:54 sati.