Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tisucu-suncanih-dana

Marketing

monday morning

Najnoviji CD Čudnovatih Sestara je već svirao u Lianneinom playeru, tako glasno da smo ga i mi ostali čuli. Najzad, on me probudio tako rano. Jer, za mene je sedam sati i petnaest minuta bilo previše rano. Pogotovo ako sam cijelu proteklu noć bila budna te se probudila s mamurlukom. Ipak, prisilno sam se ustala te oteturala do kupaonice, u potrazi za osvježenjem koje je hladna voda donosila. Zatvorila sam vrata, okrečući ključ u bravi. Čula sam kako mi Edith dovikuje da se požurim, ali doista nisam mogla. Sjela sam na poklopac WC školjke te uzdahnula, gledajući se u nasuprotno ogledalo s crnim okvirom. Nacerila sam se svojem odrazu te polako skinula pidžamu, već otvarajući tuš. Voda je bila ledena, ali nisam očekivala ništa drugo. To je bilo jedino što mi je trebalo. Nevoljko sam ušla u kadu, već osjećajući hladne kapljice na svojem tijelu. Zatvorila sam oči i stisnula zube, podižući tuš do ramena. Više nije bilo niti tračka pospanosti. Ledenohladna voda me razbudila toliko da sam bila spremna odigrati i metlobojsku utakmicu, da je bilo potrebno. No sada je i odlazak na nastavu bilo veliko dostignuće.

Navukla sam džemper preko košulje te ga izravnala, primjećujući kako mi je ipak malo uzak. Gryffindorski grb se ocrtavao na mojim prsima na što sam se samo nasmiješila, prizivajući starke štapićem. Doista nisam znala gdje sam ih točno položila u kovčeg, jer ono što sam radila definitivno nije bilo pakiranje. Samo sam ubacivala odjeću i cipele za koje sam mislila da će mi biti potrebni u predstojećoj školskoj godini. Pakiranje za zimovanje s Dee mi je još uvijek bila nepoznanica, ali nije bilo bitno. Pokušavala sam se koncentrirati na sadašnjost, obeshrabrujući se mislima o tome kako mi to nikad nije uspijevalo. Možda je to bilo još jedna moja mana.
"Beatrice, kunem ti se, da ako se ne požuriš-"
"Smiri živce, Dee", otpuhnula sam, vežući žniranac. Desiree je cijelo vrijeme stajala ispred mene, tapkajući svojim prikladnim crnim cipelama s laganom potpeticom u nervoznom maniru. Doista sam je voljela, Bože mi pomozi ako nisam, ali je bila iritantna s vremena na vrijeme. Zahtjevala je besprijekornost, pa čak i od mene - najsmušenije osobe u svemiru, i morala je biti najbolja u svemu. U tome i nije bio toliki problem, osim kad bismo se posvađale zbog te njene karakteristike.
"Ne seri", mirno sam joj rekla i nacerila joj se. Uspravila sam se i istegnula, podižući ruke iznad glave, što sam više mogla. Desiree je otpuhnula i okrenula se na peti, zatutnjavši prema vratima spavaonice. Edith je podignula pogled s Povijesti Hogwartsa tek toliko da vidi što se događa. Promrmljala je nešto što je sličilo "Tako mu Merlinovog šešira" pod glas te nastavila čitati, čekajući tren kad ćemo se uputiti prema Velikoj Dvorani. Izvadila sam knjige te ih posložila na krevet, još ne znajući što imamo danas - McGonagallica je poslije doručka dijelila rasporede. Ovog ljeta smo svi dobili pisma s rezultatima OČI-ju te predmetima koje, shodno s rezultatima, možemo pohađati. Ja sam mogla sve, iako sam se odlučila samo za nekoliko najkorisnijih poput Čarobnih napitaka, Čarolija i Obrane od Mračnih Sila. Ubacila sam tu još i Preobrazbu, baš kao i izbornu Skrb za Magična Stvorenja i Povijest magije. Otprilike isto su uzeli i svi moji prijatelji, s izuzecima i dodatcima. Ipak, bilo je sigurno da nitko ove godine nije kanio ići na Proricanje.

Ušli smo u Veliku Dvoranu, popraćeni pogledima prvašića - a i nekih starijih. Harper i Aidan su se smijali, dobacivali balun ispred nas, time privlačeći svu moguću (pomalo neželjenu, doduše) pažnju. McGonagallica je došla do nas i zamolila nas da sjednemo te poslušamo što ravnatelj ima za reći. Nitko se nije usudio niti promrmljati: "Ali svake godine govori isto!" iako smo to svi mislili. McGonagallica je bila strah i trepet; gotovo da je nadmašivala i samog Snapea.
Sjeli smo na kraj stola i posvetili se različitim aktivnostima dok je većina učenika slušala Dumbledoreov govor kako je lista svih 365 pravila i zabrana na Filchevim vratima, te kako je Zabranjena Šuma zabranjena za sve. Tu se našlo i upozorenje o oduzimanju bodova i kazni ukoliko izađemo iz dvorca poslije osam sati. Harper se nasmijao, u čemu sam mu se ja drage volje pridružila. Dumbledore je samo podignuo obrvu i nakašljao se, time pokazujući da je primjetio naše reakcije.
"No, dobro. Dobar vam tek!"
Stol se ispunio tanjurima prepunim raznovrsnih jela koje su vilenjaci napravili. Doista im se moralo priznati da su bili genijalni. Istog trena sam prisvojila tanjur prepun palačinki s čokoladom - najdražim mi jelom koje je, opakom slučajnošću, imalo i najviše kalorija od svega posluženog ovdje. Zanemarila sam tu činjenicu te se, sa širokim osmijehom, prihvatila jedenja.

"Oh, gospođice Livermore. Lijep izbor", McGonagallica se nasmiješila, čitajući sve što je Dee izabrala. "Čarobni Napitci, Preobrazba, Čarolije, Obrana od Mračnih Sila. Izvolite."
Nastavila je čitati, komentirajući svačiji izbor. Za Edith je to, na primjer, bilo "Ah, da. Morat ćete se koncentrirati na metloboj. Pretpostavljam da ga kanite igrati?" na što se Edith zacrvenila i slegnula ramenima, ni u snu misleći da je dovoljno dobra za neku englesku momčad.
"Oh, Bell. Pa, moram vam priznati da ste me iznenadili."
"Takva sam", nacerila sam joj se te uzela svoj raspored, čitajući što imam prvi sat. Napitci, dakako. Samo mi je još Snape trebao za dobro jutro. Edith je progunđala iz istog razloga pošto smo imale dosta zajedničkih predmeta, osim što ona nije imala niti jedan izborni. Zavidjela sam joj na slobodi - cijelo vrijeme će igrati metloboj, zafrkavati se i tu i tamo napisati pokoju zadaću. Moj će cijeli život biti zadaća i učenje zbog toliko predmeta, iako sam samo htjela biti novinarka u Vještičjem tjedniku ili nešto tomu slično. Razmatrala sam i karijeru u Odjelu Međunarodne Magijske Suradnje koja me u zadnje vrijeme sve više privlačila zbog komuniciranja za drugim zemljama. Oduvijek sam voljela putovati te je upravo zbog toga Odjel MMS-a bio najbolji za mene. Ili sam se u to uvjeravala.
"Idemo po stvari? Ili možda markiramo?" Lianne je sugestivno podignula svoju poznatu desnu obrvu, čekajući reakcije. Svi smo odmahnuli glavom - nitko nije bio siguran u to je li pametno markirati Snapea koji je bodove oduzimao i zbog najmanjih sitnica. Ispustila sam uzdah ustajući od stola, te se pridružila Lianne koja je već žurila prema vratima, gledajući na sat.



Post je objavljen 07.08.2009. u 20:03 sati.