Marketing
Feminizam na djelu
„Što je krug vašeg znanja veći to vam je i periferija neznanja veća.“
Budući da spadam u krug onih famoznih 7% hrvatskog pučanstva (skromnost mi je vrlina) povremeno znam posegnuti za nekom knjigom ili dobrim člankom, a sve u cilju održavanja dostignutog nivoa svoje pismenosti. Evo što sam u žaru nasušne potrebe zadovoljavanja animalne žudnje za uvidom u onu čuvenu i poznatu izreku „I Bog stvori ženu“ pročitao:
„U SAD-u je zbog famozne recesije otpušten vrlo veliki broj radnika. Interesantan podatak je da su u ukupnom broju otpuštenih radnika većinu činili muškarci. Ne bih sada ulazio u sociološke i ekonomske razloge iako si nikako ne mogu izbaciti sliku uplakane žene i moje nemoći pri tome...“
Dakle, prvi put u povijesti, omjer zaposlenih žena i muškaraca je prevagnuo na stranu žena. Kojih li sretnica! Nije li ovo vrhunac ženske borbe za jednakost spolova? Napokon rade više od muškaraca. A što je najbolje, žene su ostale potpuno dosljedne sebi: ni jedan posao u kući nisu izgubile ili, ne daj bože, prepustile nama muškarcima. I dalje se brinu za djecu, idu na tržnicu po spizu, spremaju kućno gnjezdo, peglaju, kuhaju, peru...
Nemate pojma koliko me je to počelo frustrirati. A gdje su moja muška prava? Zar sam zauvijek osuđen na ležanje na kauču s daljinskim u ruci? Zar sam i dalje osuđen na žensko nerazumijevanje moje strasti prema sportu i sportskim događanjima? Ta ja sam sasvim izgubljen. A tko je krivac? A tko drugi nego jednostrana ženska borba za jednakost spolova.
Vjerujte mi na riječ, ja bih veoma rado pomagao samo kad to ne bi bila sramota. Za boga miloga kako bih susjedu pogledao u oči kad bi on saznao kako peglam, usisavam, kuham ili (daleko bilo) perem čarape? Ne usudim se ni zamisliti takvu mogućnost...
Naravno situacija nije nerješiva. Moj osobni prijedlog: Haj'mo mi muškarci dići revoluciju kojom bi se izborili za svoja prava, za prava na čišćenje prašine, kuhanje, peglanje...
E sad se tu pojavljuje problem. Naime, ako mi muškarci ne znamo ni ručak podgrijati kako treba, ako ne znamo ni čarape oprati, a još manje nakon pranja ih složiti, kako pobogu, onda od nas očekivati da znamo i da ćemo biti u stanju dići revoluciju?
Nema nam druge nego se opet osloniti na vas žene koje ste već iskusne u borbi za jednakost spolova. Trebate nas lijepo organizirati, pripremiti nam transparente, poslati nas na ulice, napisati nam govore, i ... što je najvažnije sve lijepo za nama počistiti nakon uspješne revolucije...
Naravoučenije (poanta priče): Pazite što želite, moglo bi vam se ostvariti!
P.S. Inspirirano člankom Petre Hrupelj.
Post je objavljen 07.08.2009. u 12:57 sati.