i stvarno je presmešno koliko smo se tome obradovali. mislim, zvali smo svu rodbinu da javimo novosti!
ludaci.
inače, ivo priča ko navijen. svaki put kad dođem s posla on mi uredno svojim nejezikom podnese izveštaj o tome šta je sve radio tog dana. maaali je problem u tome što baš i ne razumem sve što mi kaže, ali pomno ga slušam. i postavljam podpitanja, pa me on gleda u čudu. milica mala :D
a ako je tog dana pao, što se btw sve češće događa, srce mi se slama kad ga vidim izgrebanog i u modricama... ne smem ni da pomislim kako ću se oduzimati kad mi se vrati iz neke dečje tuče ili padne s bicikla...
enivej, ako je tog dana pao, dođe do mene, pokaže na krastu i kaže pao! pa ga ja pitam a ko je pao? a on odgovori IO!