O Savki Dapćevič kučar, naravno, svi već pišu i govore i još će slijedećih dana pisati i govoriti. Pa evo, da i ja nešto o njoj kažem, iz svoje perspektive, koliko sam njezino djelovanje imao prilike pratiti.
Imao sam je prilike slušati, kako govori s govornice i u nešto užem društvu, od 1990., kad je uoči izbora bila stvorena "Koalicija narodnog sporazuma", te kasnije, kad je osnovala Hrvatsku narodnu stranku. Imam još negdje u dokumentaciji brošure HNS-a iz toga doba i bilten, koji su objavljivali kao plaćeni prilog u "Vjesniku".
Bila je dobar govornik, imala je karizmu (sjećam se kako ju je Antun Vujić, sam nesposoban zapaliti masu, predstavljao kao "hrvatsku ružu"), bila je erudit i istinski intelektualac. Vidjelo se, da je za razliku od mnogih drugih protekla dva desetljeća provela učeći (pa je neučila, recimo, i što je održivi razvoj, po čemu je sve ove godine ostala gotovo jedinstvena među hrvatskim političarima). Postavila je snažan temelj za HNS kao socijaldemokratsku stranku, za koju je neko vrijeme 1991.-1992. izgledalo da može izrasti u jaku stranku "lijevog centra" kao kontrateža HDZ-u. (Tu je uogu međutim prvo preuzeo HSLS, a zatim SDP.) Nažalost, u pošasti golog političarskog pragmatizma, to je odbačeno. Bila je dobra teoretičarka, kakvi su političkim strankama potrebni, ali sve naše stranke odbacile su bilo kakvu teoriju i do danas tvrde, da im ne treba. PMSM (Po Mom Skromnom Mišljenju), to je jedan od uzroka današnje krize legitimiteta svih političkih stranaka i cijelog staleža političara, jer teorija vam treba - barem kao osnov za dobru demagogiju.
Falilo joj je međutim oštro osjetilo da prepozna pravi trenutak, i da ga odlučno zgrabi kada dođe. Znam da su joj 1989., kad se osnivao HSLS, nudili da bude predsjednica - odbila je, procjenjujući da još nije vrijeme. Da je prihvatila, možda bi njena karizma nadvladaka kaos narcisoidnih intelektualaca i HSLS bi možda izrastao u respektabilnu snagu već 1990..
Drugi put, sjećam se kako sam to pratio 1992., s pribiižavanjem izbora za Zastupnički dom sabora u kolovozu naglo je ublažavala oštricu svoje kritike režima, što je po mom sudu bila greška i razlog opadanja. HSLS se probio u prvi plan, u tom trenutku Budiša je izgledao kao jasnija alternativa (HDZ je na tim izborima dobio 45%, HSLS 18, a HNS 6,7%). Prema anketama, približno do početka proljeća 1992. HNS je bila mnogo jači, čak se pribižavala HDZ-u, a onda počinje pad HNS-a i uspon HSLS-a. Važno je napomenuti da su tada održani predsjednički izbori (prvi put) istoga dana s parlamentarnim, što je naravno znatno pojačalo sukob lidera. Da je Tuđman pobijedio, normalno je, ali Savka je izgubila duel za drugo mjesto s Budišom.
Tako je nažalost njezin veliki politički potencijal ostao samo djelomično iskorišten.
Post je objavljen 07.08.2009. u 02:43 sati.