Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/edwardakulen

Marketing

7. Poglavlje

Kako sam se prestrašio tih neznanaca! Izgledali su kao strašila! Oko vrata su imali fotoaparate i cijelu vreću filma za fotoaparat! Krenuli su prema nama, a zubi su im se caklili. Na zubima im je bilo malo kulena (ili mi se to učinilo, čini mi se da vidim kulen POSVUDA!!!!) Kada su oni došli Edwarda me uzela i odkoturala se sa mnom do moje kuće. Sve bi bilo dobro da se nije tako koturala da me posve spljoštila. “Brzo Bello! Spakiraj sve stvari i bježi od kuće da te ne ulove!” viknula je svojim muškastim glasom i kuća se zatresla. “Hej polako! Pa to su samo fotografi!” rekao sam sav zbunjen. “Možda jesu fotografi, ali kada te uslikaju ne puštaju te na miru! Sada će baš tebe loviti jer su te vidjeli samnom, a i žgoljav si pa ih podsječaš na kulen! Nagurat će ovo na tebe” viknula je još jače i pokazala mi neku fotografiju. To je bio smoking boje kulena, a na mjestu gdje se inače na smokingu zatakne cvijet, stajala je zataknuta čajna kobasica. Da, ne kulen, nego čajna kobasica. Pitao sam: "Zašto čajna kobasica?". "Zato što je to nova moda, kretenu! Oni hoće uništiti našu tajnu tradiciju kulena!" rekla je i pokazala mi neku knjigu. To je bila povijest njihove obitelji i povezanosti sa kulenom. "Vidiš, to je moja prabaka Barica Kulen pored onog kulena koji smo bacali u dalj!" Život mi se zgadio kada sam to čuo. "A ovo je moj pradjed, krojač koji je napravio smoking od kulena" rekla je i pokazala na sliku čudaka rozih zubiju obučenog od glave do pete u kulen". Bez prigovora krenuo sam se pakirati. “Bolje da pobjegnem makar se volim fotografirati. Ne želim više biti u blizini kulena i njegova smrada! Pogotovo ne pored ovih strašila!” rekao sam. "Ne kulena nego čajne kobasice, debilu! To nije isto! Kako možeš tako vrijeđati kulen! Ako se ikada vjenčamo, moja vjenčanica će biti od kulena!" rekla je. Od toga trenutka odlučio sam ne vjenčati se s Edwardom, ili ako se vjenčam, nekako je nagovoriti da ipak obuće vjenčanicu koja NE MIRIŠI PO KULENU! Edwarda me brzo uzela i otkoturala se sa mnom do kuće. Mama me opsovala kada sam s Edwardom odjurio. Za pet min smo bili kod Edwarde. “Ovako! Ide se kulenomobilom.” Rekla je Edwardina mama. “Što je pak sad to? Kulenomobil? Vjerojatno auto koji izgleda kao kulen.” mislio sam. Izašao sam iz Edwardine kuće. Edwardin brat je sjedio u kulenomobilu. Bio sam šokiran jer nisam očekao da kulenomobil tako izgleda. Eh to nije auto koji izgleda kao kulen. To je peć sa sjedalima u obliku kulena! Ušao sam u kulenomobil i osjetio grozan smrad kulena. “Bello! Pazi što misliš. Ja sve znam.” Pogledala me Edwarda svojim mrkim pogledom jer sam mislio kako je kulenomobil glup i kako smrdi. “Još nešto. Armanda, ti idi i odvlači pozornost fotografima dok mi ostali idemo kulenomobilom!” zagrmjela je njena mama. Odvezli smo se do nekog mjesta. Samo se sjećam da je grozno zaudaralo. Tamo smo se smjestili. “Evo Bello. Tu si siguran. Daleko si sada od fotografa, pogotovo kada ih je Armanda odvukla.” Rekao je Edwardin otac. “Dođi Bello, pokazat ću ti krevet na kojemu ćeš spavati.” Rekla je Edwardina sestra Milica. Oh napokon normalan krevet pomislio sam dok me Milica vodila do sobe. “Izvoliš. Tu je tvoj krevet.”Pokazala je na peć. “Peć. Zgodno.” Mislio sam podsmjehujući se pored Milice. Milica me ostavila samoga u sobi i odmah sam poćeo žaliti. “Uf peć! Ne, to ne može biti. Kako ću ja na tome spavati?!” Mislio sam sav ojađen. Obukao sam pidžamu i legao. Bilo je kao da spavam na stolu. “Kako je na tome hladno! Edwarda kako se ovaj krevet-peć podgrije?!” zaderao sam se. “Samo stisni ovaj gumb ispod peći!” zaderala se skroz iz prizemlja a ja sam je ćuo kao kad bi se zaderala pokraj mene. Stisnuo sam gumb. “Ha! Gumb u obliku kulena!” rekao sam si u bradu. Počelo je grijati. Sada je već bolje ali ipak imam osjećaj kao da spavam na stolu. Mislio sam s gađenjem. Tako sam ležao pol sata kada sam osjetio dim. Nešto gori. Osvrnuo sam se I nisam ugledao vatru. “Au! Što je pak sad to?! Ajme! Pidžama mi se spalila! Edwarda! Pomoć!” vikao sam i trčao u prizemlje onako goreći. Kako sam trčao plamen se razbuktao pa sam bio prisiljen skinuti pidžamu. "Oh! Što će mi se još dogoditi!" Bio sam sav ojađen. "Edwarda, zašto sam se zapalio???" "Pa kad si stisnuo na toplinu za kuhanje kulena! Trebao si stisnuti na gumb u obliku jastuka u boji kulena!" Vratio sam se gore,ušao u svoju sobu. Sada je najednom u sobi bilo pakleno. Peć je sve ugrijala. Ugasio sam je. Legao sam na malo ugrijanu peć. Bilo je bolje. Zaspao sam. Sanjao sam da sam oženjen za Edwardu. Imali smo djecu-male kulene! Cijela kuća je smrdila po kulenu, a kad sam otvorio vrata, pojavio se fotograf!
Vrisnuo sam i probudio se. Cijela kuća je smrdila po kulenu. Od smrada sam se onesvijestio i zaspao.

Post je objavljen 06.08.2009. u 21:11 sati.