Počela je i druga akademska godina za mene. I dočekala me samo kupusara, rusvaj i sramota. Iako su mi predavanja počela tjedan dana kasnije nego friško pečenim studentima (tj. brucošima), na faksu vlada nered i pomutnja. Profesori još nemaju kalendare prema kojima bi trebali organizirati predavanja, pa se i planovi za kolegije ne mogu napraviti drugačije nego od oka i u samo-ostaje-nada stilu...
Referada je zakrčena, jadni ljudi ne stignu disati od posla. Brucošima nisu podijeljeni indeksi i iksice, pola ljudi još nije upisano na drugu godinu, a pola ni ne zna kad će biti. Ne može se do indeksa, ne može se do potvrda, ne može se ni ući kroz vrata od gužve. Kupusara čista. A s obzirom da je dolje kaos i nered, nema ni redova predavanja, ni popisa izbornih predmeta... Pa sad tko uzme, njegovo je. Tako se desilo da se kvote na izbornim predmetima smanjuju iz dana u dan. Na sreću, ja sam svoj upisala čim sam vidla da se nudi. Al zar nije smisao bolonje bio da upišemo izborni koji želimo slušati, a ne koji moramo slušati? Ma bravo.
Čudim se da se dozvoljava ovakav rusvaj na hrvatskim sveučilištima, mjestima gdje su trebale biti izbačene kvalitetne generacije akademskih građanina, osobito uvođenjem bolonje. Ta ista bolonja trebala je služiti na korist studentima i na čast profesorima, a ne kontra svih njih. Više nije riječ o prvoj generaciji koja je, kako je svima poznato, služila kao "pokusni kunić", pa kaj s njih bude, bude... Upisana je već četvrta generacija, a ništa se nije promijenilo. Ostao nam je nered, neznanje, hrpa nelogičnosti, loša organizacija i zbunjeni studenti. Ukratko, sramota.
Nije na meni da popujem. Meni samo ostaje da kukam. Kukam zbog loših satnica i rasporeda, zbog loše izvedbe programa i činjenice da unatoč trudu nikad neću dobiti stipendiju (čini se da je to postalo tradicija kod mene, visiti ispod crte). Nisam sigurna što u našoj zemlji mora napraviti osoba s vrlo dobrim uspjehom na faksu, samohranom majkom, bratom koji se školuje i koja studira na drugom kraju države da bi dobila stipendiju... čekati da i drugi roditelj umre? Ma hvala lijepa...
Kupusara, rusvaj, sramota... Ovo bi trebalo pisati umjesto svakog naziva Sveučilište "to i to". Bravo...
Post je objavljen 06.08.2009. u 15:43 sati.