Derek Jarman's Garden with photographs by Howard Sooley, Thames and Hudson, London, 1996.
Filmski redatelj koji je sredinom sedamdesetih počeo snimati na super-osmici (Sebastiane, 1975., Jubilee, 1977., The Tempest, 1979.) danas je nezaobilazna figura u pregledima suvremenog filma (natuknica mu je posvećena čak i u Filmskom leksikonu Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža!). Umjetnik koji je primarni interes za likovnost usmjerio vizualnom opremanju filmova The Devils i Savage Messiah Kena Russella, dobio je zasluženi prostor i u novom izdanju glasovitog kompendija suvremene likovne umjetnosti – The Art Today Edwarda Lucie-Smitha. Garden je prva Jarmanova knjiga objavljena posthumno. Očito je da se ovo ukoričenje prirodno nastavlja na autobiografski trilogijski niz koji otvara svezak naslovljen Modern nature (1991.) – dvogodišnji dnevnik, blistav tekst prepun refleksija o suvremenosti. Nastavak možemo pronaći u knjizi At your own risk (1992.), podnaslovljenoj Svečeva oporuka – koja je zapravo kolaž tekstova o fenomenu alternativne seksualnosti i AIDS-a. Troknjižje zatvara Chroma (1994.) – knjiga koju je pratio rad na filmu BLUE, kao i Jarmanova progresivna sljepoća. Riječ je o fragmentima poezije i proze prožetim odabranim citatima, od Ovidija do Wittgensteina. Knjiga koju je Jarman kao dječak dobio na poklon od roditelja nije se slučajno zvala Lijepo cvijeće i kako ga uzgojiti. U svojim zapisima obnavlja sjećanje na obiteljski vrt. Prolazeći grofovijom Kent jednog proljetnog popodneva 1986. zastao je u Dungenessu, očaran krajolikom. Uočio je ribarsku kućicu koju je kasnije nazvao Prospect Cottage. Vidjevši u stvaranju zemaljskog vrta mogućnost približavanja idealnoj slici raja pokušao je konstruirati mali osobni komadić rajskog prostora – vrt u okružju koje posjeduje više osobina pakla, u sumornoj pustopoljini s nuklearnom elektranom u pozadini. Ova luksuzno opremljena knjiga sadrži preko stotinu i pedeset fotografija Jarmanova prijatelja Howarda Sooleya na kojima upoznajemo sve dijelove vrta kroz različita godišnja doba. Sve se čini poput kakve snolike instalacije: grmovito raslinje na šljunčanom tlu, perunike, lišajevi, skulpture od naplavljenog drveta, kamenje, korodirano oruđe te razni, slučajno nađeni predmeti. Na nekim fotografijama vidimo i Dereka Jarmana. Ulazak u svakodnevicu jedne od najintrigantnijih osobnosti suvremene umjetnosti. Čovjek koji šeta pustošnim krajolikom, lijevi nasade biljaka, zalijeva cvijeće… Sooleyeve fotografije popraćene su Jarmanovim tekstom, svojevrsnim dnevnikom bez nadnevaka koji obuhvaća razdoblje od 1986., tj. od rođenja ideje o vrtu, pa sve do završetka umjetnikova života, u rano proljeće 1994. Čitamo i ulomke o kojima se evociraju djetinje godine zanimanja za vrtlarstvo, mikroeseje o pojedinim vrstama biljaka, o značenju kružno složenog kamenja. Potom slijede pasaži u kojima govori o prijateljima poput Keitha Collinsa, Tilde Swinton…
Između proznih ulomaka nalazi se posljednji ciklus Jarmanove poezije. Oko Sooleyeva fotografskog aparata bilježi autentične krajobraze inficirane smrću; iz raslinja proviruju mrtvi predmeti, a na nekoliko prizora da se vidjeti i nuklearna elektrana, kao prijeteći gigant u daljini. Pažljivijem promatraču ovih slika teško će promaći strašna metafora.
Post je objavljen 06.08.2009. u 06:39 sati.