Jučer je u Večernjem bio članak, kako jedna Amerikanka tuži fakultet, jer joj nakon diplomiranja, tri mjeseca nitko nije ponudio posao.
Evo moje priče. Od početka osnovne škole, učenje mi je išlo. Bio sam među najboljim učenicima u razredu i smatrali su me i pametnijim, nego sam bio. Bio sam dvije godine i predsjednik razreda, išao sam natjecanja, osvojio sam i 2. mjesto na natjecanju iz kemije, smatrali su me perspektivnim. Slično je bilo i u gimnaziji. Upisao sam se i uspješno završio u roku Šumarski fakultet u Zagrebu. Nijednu godinu nisam pao. Diplomski rad sam počeo raditi na 3. godini, trajalo je oko 2 i pol godine praktičnog i teorijskog istraživanja. Rad je bio na oko 100 stranica, moglo je biti i na 250 koliko sam imao materijala. Za vrijeme faksa, uglavnom sam cijelo vrijeme učio, bio sam na samo dvije utakmice i dva puta u kinu. Nadao sam se, da ću lako nakon faksa dobiti posao.
Velika većina dipl. inž. šumarstva radi u državnom poduzeću “Hrvatske šume” pa sam želio i ja. Prvo je na redu bilo stažiranje na što po zakonu svakoga obavezno moraju primiti. Odmah sam podnio molbu, ali sam se načekao 9 mjeseci da počnem stažirati. U međuvremenu sam 4 mjeseca nosio letke za plaću od 1800 kuna. Stažirao sam u “Hrvatskim šumama” godinu dana za solidnu plaću. Bio sam prezadovoljan. Nadao sam se da će me odmah nakon stažiranja dalje zaposliti u “Hrvatskim šumama”, ali sam se gorko razočarao i neugodno iznenadio.
Od tada je prošlo 8 i pol mjeseci i nigdje ne radim. U “Hrvatskim šumama” su mi više puta obećali, da računaju na mene, da me imaju u vidu, da će me zaposliti čim bude neko slobodno mjesto. Dobio sam u proljeće ove godine ponudu od njih da radim u Donjem Lapcu. Ja sam pristao, ali do toga ipak nije došlo. U zadnjih 8 mjeseci dobio sam još jednu ponudu za posao. Nazvao me čovjek iz Brinja koji ima privatno šumarsko poduzeće, da li bi htio raditi kod njega. Ja sam se dvoumio i odbio sam, jer sam mislio da će biti i nešto bolje za izbor. Sada mi je jako žao, sad bi odmah prihvatio. U proljeće, sam već sve dogovorio s jednom privatnim poduzećem iz Nove Gradiške, željeli su me zaposliti, ali onda je došla odluka vlade, da “Hrvatske šume” zbog štednje raskidaju ugovore s privatnim poduzećima, tako da je i to privatno poduzeće iz Nove Gradiške ostalo bez poslova i više me nisu htjeli zaposliti. I “Hrvatske šume” su jako postrožile nova zapošljavanja, zbog štednje i recesije. Imam informacije, da postoje tri slobodna mjesta u mojoj okolici nekoliko mjeseci, ali se nikoga ne zapošljava, nema novih natječaja. Postoji i državno poduzeće “Šumarska savjetodavna služba” koja već više od godinu dana nije nikoga novoga zaposlila, jer država ne da. U Jutarnjem su navijali, da se “Šumarska savjetodavna služba” ukine. I tako se u struci nigdje ne mogu zaposliti. Moji kolege s faksa gotovo svi rade, ali oni su svi zaposleni prije recesije.
Pokušao sam dobiti posao u srodnim zanimanjima. Redovitio gledam natječaje na Zavodu za zapošljavanje i na internetu. Poslao sam oko 20 molbi za posao, samo jednom su me pozvali na razgovor, ali je netko drugi dobio posao. Slao sam molbe za rad u drvnoj industriji, agronomiji, rasadnicima, poduzećima za uređenje parkova, trgovini, marketingu itd., ali mi nitko nije ništa odgovorio. Slao sam molbe za poslove po cijeloj Hrvatskoj, za poslove za koje treba i samo srednja stručna sprema, čak i za poslove gdje treba samo osnovna škola, pa me nisu ni nazvali. Jednom sam nazvao jedno poduzeće za uređivanje parkova, javila se gospođa, rekla da zadovoljavam uvjete i da će reći šefu da me nazove. Ali on nije zvao. Zvao sam gospođu više puta, ali se nikada više nije javila. Kolega iz Splita je rekao, da zna jedno poduzeće koje treba šumara. Dao im je moje podatke, ali me nikad nisu nazvali. Jedan tatin kolega želi otvoriti poljoprivrednu ljekarnu i želi me zaposliti, no ima problema s izdavanjem papira pa ne znam, da li će ikada i otvoriti tu ljekarnu.
Toliko puta ove godine sam se ponadao da ću dobiti posao, ali ništa. Sa Zavoda za zapošljavanje, nisu mi nikada ništa ponudili. Na njihovim oglasima i na oglasima na internetu već mjesecima nitko ne traži dipl. inž. šumarstva. Ja i dalje šaljem molbe za posao, što god zanimljivo se pojavi, ali me nikada nitko ne kontaktira. Ogorčen sam na poslodavce, zašto uopće objavljuju te oglase za posao, kada se neće javiti onome koji im pošalje molbu za posao. Bio sam i na Sajmu poslova, ostavio sam više molbi za posao, ali me nitko nikada nije nazvao.
Mlad sam, zdrav, u naponu snage, pun energije i elana, odmoren, svjež, znam raditi na kompjuteru, imam vozačku dozvolu, znam engleski jezik, imam fakultet, 1 godinu radnog iskustva, šaljem molbu za molbom, ali bez ikakvih rezultata. Posljednje aktualno je berba jabuka, želio bi to raditi. Pristao bi sada na gotovo bilo kakav posao bilo gdje u Hrvatskoj pa makar radio i s minimalnom plaćom. U međuvremenu gotovo svaki drugi dan sam kod djeda i bake, radim razne poslove, kosim travu, cijepam drva, farbam ograde, berem povrće u vrtnjaku. Neki dan sam s bratićem po vrućini istrpavao sijeno, hranio krave, prije smo i vozili đubre. Ništa mi nije teško raditi makar sam završio fakultet.
Ostalo mi je nešto ušteđevine od lani, kada sam primao plaću, sada to ni ne trošim, jer se bojim da dolaze i gori dani, nemam pojma kada ću opet imati posao. Troškove sam sveo na minimum, nisam bio na moru dvije godine, gotovo da nikuda ne izlazim i ne putujem, ništa ne kupujem što nije baš nužno, štedim gdje god se može. Ja nemam velike prohtjeve pa sam zadovoljan i s ovime što imam.
Koliko nemam sreće u traženju i dobivanju posla, tako otprilike mi je i s curama. U posljednjih 10 godina, 8 godina sam bio sam, a malo više od 2 godine u vezama. Srećom, ono najbolje što sam doživio, dogodilo se posljednjih godina i ide na bolje. Ali meni idu godine, uskoro ću 28. Ja bi želio imati normalnu vezu, jednoga dana se oženiti i imati djecu, no ne znam kako će biti. Posljednjih mjeseci izgubio sam optimizam, nadu da ću dobiti posao i biti sretan u ljubavi. Često puta osjećam se odbačeno, osjećam da sam suvišan, da nikome nisam potreban, nitko mi ne želi dati priliku da radim nakon toliko puno pokušaja. Ali ja nikada neću odustati, borit ću se dok sam živ. Toliko sam vremena posvetio učenju, toliko sam se namučio da položim sve te ispite, koliko su moji roditelji uložili novaca u moje školovanje, koliko sam izmolio molitvi da dobijem posao, to sve ne smije biti uzaludno. Ako treba poslat ću i 1000 molbi za posao, ako treba otići ću i raditi u inozemstvo, ako treba bit ću i smetlar i prati wc-e, guliti krumpire, nije me sram nijednog posla. Borit ću se i za ljubav, učinit ću što treba da bude kako treba. Još dok sam mlad i zdrav i dok još mogu. Nikada se neću predati pa makar dobio posao i za 10 godina i oženio se s 50 godina. A vi što radite, što imate partnere, nemojte to uzimati zdravo za gotovo!
"Velika škola poniznosti je kada stalno moramo s velikom mukom raditi stvari koje na kraju ispadnu vrlo nesavršeno" (sv. Edith Stein)
Post je objavljen 05.08.2009. u 23:38 sati.