Marketing
Rodos - 2008.
I gledam ja tako stare slike koje imam pohranjene na kompu. Imam ih hrpetinu, sa kojekakvih putovanja, rođendana, glupiranja i slično. Može se primjetiti nekoliko zanimljivih stvari kada se tako gledaju slike jedne individue. Npr. kod mene se može primjetiti nevjerojatna evolucija raznoraznih frizura, uvijek nezaboravne kombinacije odjeće i fetiš slikanja kojekakvih čudnih detalja (iz meni još uvijek nepoznatih razloga imam fetiš na slikanje moje obuće).
I tako, negdje u ovo vrijeme prošle godine sam bila na Rodosu u Grčkoj. Bilo bi šteta da tako lijepo putovanje bude zaboravljeno u nekom folderu na mom kompjuteru, a i budući da ove godine (još uvijek) nemam u planu nikakvu egzotičnu destinaciju, mogla bih se prisjetiti te prošlogodišnje avanture.
Krenimo od početka...
Na put sam išla sa najmlađom sestrom, kolegicom s faxa i njezinom mlađom sestrom.
Prvo što me ostavilo bez daha je prekrasno plavo more, a kada je jako lijepo vrijeme vidi se Turska obala (najbliže što sam bila Azijskom kontinentu).
Budući da se grad Rodos nalazi na samom vrhu otoka (kao što možete vidjeti na slici ispod), dolazi do dodira Egejskog (sjeverna strana) i Sredozemnog mora (južna strana). Nevjerojatno je da su na Egejskoj strani valovi ogromni i ne može se plivati (ova gore slika je slika Egejskog mora), a na Sredozemnoj je gotovo bonaca (sliku te strane nemam), valjda zbog specifičnog geografskog položaja. Mogu ponosno reći da sam se kupala i u Egejskom i u Sredozemnom moru.
Na samom rtu, gdje se spajaju dva različita mora, nalazi se Akvarij - "Hydrobiological Station of Rhodes". Naravno budući da smo nas dvije budući biolozi, odvukle smo mlađe sestre sa sobom tamo. Komentar je – malo ali slatko. Naravno njima nije bilo ni približno zanimljivo kao meni, doslovce se nisam dala van.
Ovo na zidu je Mola mola ili na hrvatskom bucanj. Riba je zanimljiva zato što je to najveća koštunjača, a može narasti do 2,3 tone. Impresivno zar ne? Obožavam ekstreme u biologiji, uvijek su nevjerojatni.
Ovo je nekakav morski puž. Bila sam fascinirana veličinom njegovog stopala.
Kolonija smeđih vlasulja (Anemonia sulcata), predivno ih je vidjeti u prirodnom okolišu malo za promjenu od onih formaliniziranih preparata koje stalno gledam na faxu (budući da ne znam roniti – još).
Ispred Akvarija je preslatki parkić sa neobičnim čudovištima, kao što je ova sirena (svaka čast Odiseju što je odolio njihovoj pjesmi).
A sada krenimo u šetnju gradom...
Sa Egejske strane grada Rodosa su uglavnom poredani hoteli. Hrpetina njih, i plaža je prilagođena turistima, sve je puno ležaljki. Tipični izležavačko – na – suncu – pržiteljski – turizam. Sa druge strane je i druga priča.
Postoji stari grad unutar srednjovjekovnih zidina i novi dio grada izvan zidina.
Na ovoj slici je Ethnikon Theatron ili Narodno kazalište.
Ovo je ulaz u glavnu luku Mandraki, a baš na tom mjestu je nekada stajao slavni Kolos s Rodosa, koji je bio jedan od sedam svjetskih čuda antičkog svijeta. Danas su tamo simbolično dva stupa sa dvije koze, kao što vidite jedna fali, jer koliko se sjećam bila je na renoviranju.
U samom gradu Rodosu ima jako malo antičkih ostataka, tj. gotovo ih niti nema, jer su vitezovi koji su ga držali u svojoj vlasti u Srednjem vijeku arhitektonski obilježili. To se najbolje vidi po starome gradu koji je opasan velikim srednjovjekovnim zidinama, a i antička akropola se nalazi izvan grada, na udaljenosti od 3 kilometra, te ju na žalost nismo vidjele.
Srednjovjekovne zidine ( i da moram spomenuti da sam baš na toj cesti oko zidina vidjela tipa kako se u zavoju na dvostrukoj punoj crti polukružno okreće, prema mom iskustvu uz Talijane, Grci su najgori vozači)
Dobar dio ulica u unutrašnjosti starog grada je prekriven ovakvim kamenčićima. To je posebna tehnika koja se koristi i jako malo ljudi zna to raditi, to je zanat koji izumire. Upozorili su nas naravno da ne idemo u stari grad u cipelicama na petu, naravno meni to nije predstavljao nikakav problem budući da ih ne nosim, kao ni curama, ali bilo je zanimljivo gledati bisere koje su obukle petice kako jedva balansiraju i održavaju ravnotežu.
Unutrašnjost grada. Ove male uličice su mi preslatke. Zbog njih obožavam gradove na moru.
Prekrasna mi je ova slika, baš sam ga uspjela uhvatiti prije nego je odletio.
Lindos je drugi grad koji smo vidjele.
Na stari grad smo mogle pješice ili na magarcima. Izabrale smo noge. Što je sigurno je sigurno.
Stari grad zajedno sa antičkom akropolom je mješavina antičke arhitekture i srednjovjekovnih ostataka. Na žalost nemam boljih slika, sve ostale su umjetničke slike mene ili moje sestre kako grlimo stupove ili se glupiramo, a bolje vam je da to ne gledate, ako želite mirno spavati 
.
Ovako izgleda unutrašnjost jedne slastičarnice, nije li fora? A i sladoled je baš odgovarao na +35. Sjećam se da su baš taj dan kada smo imale turu po otoku bjesnili požari. Kada su nas zvali iz Zagreba, svi su bili zabrinuti, jer se čak i kod nas na vijestima prenosilo. Mi nismo vidjele ni v od vatre.
Ovo bi bila pravoslavna crkva, no unutrašnjost je na žalost bilo zabranjeno slikati.
Zadnji krik mode. Apsolutni must have 
.
I zadnje mjesto koje ću vam pokazati je Dolina leptira. Ah kako sam samo nasjela na tu foru. Nitko nije ni spomenuo da je tamo samo jedna jedina vrsta leptira. Ja očekivala nevjerojatnu biološku raznolikost. Al dobro, možda imam malo prevelika očekivanja.
I evo tih famoznih leptirića, nadam se da ih vidite na deblu. To je vrsta Euplagia quadripunctaria, a ima ih i kod nas. Dakle ništa posebno, jedino što ih ima u malo većem broju. Pretpostavljam zbog produženja vrste.
Lijepa je priroda, ali ima puno lijepših mjesta kod nas, zar ne?
Ah baš je bilo prekrasno... Obožavam se prisjećati svojih putovanja...
Post je objavljen 05.08.2009. u 23:19 sati.