Marketing
Pero Prase i prijatelji
Dvije me stvari trenutno muuuuuče.
Prva je kako Kristina Krava iz serije mojih omiljenih engleskih gumenih bombona proizvedenih u Njemačkoj, Pero Prase i prijatelji*, može biti okusa koka kole, ako na prednjici vrećice u kojoj Kristina i Pero žive zajedno s Ozrenom Ovcom piše da bomboni ne sadrže umjetne boje ni arome? Drugo potpitanje koje prirodno i spontano proizlazi iz prvog pitanja je mogu li Kristina Krava ili Ozren Ovca ikad zaista voljeti Peru Praseta kakav uistinu jest ili oni zapravo vole sebe u Peri Prasetu? Ovo drugo potpitanje je otprilike onoliko zanimljivo koliko je zanimljivo i pitanje što je bilo prvo, kokoš ili jaje, jer pretpostavlja da postoje kokoš i jaje kao fiksni autonomni subjekti, a kad smo već kod toga s ponosom objavljujem da sam dosegla razinu 4 na popularnoj fejsbuk igrici FarmVille. Tom prilikom ću se malo i pojadati. Ne volim pretjerano uzgajati jagode jer njima treba samo 4 sata da izrastu, što mi je prebrzo. Suprotiva tomu, volim se pomučiti oko stvari (pritom nikako ne mislim na menstruaciju, sasjecimo nesporazum u korijenu i pomozimo mom odsutno prisutnom (absent/present) čitatelju iz Kaštel Štafilića i okolice) barem dvije, tri ili trideset i jednu godinu jer jedino tako imam iluziju osjećaja da se nečim stvarno bavim, a najviše volim ugurati koliko je moguće više zavisnih rečenica da vise o jednoj nezavisnoj dok se ista ne utopi, o čemu sam nebrojeno puta već pisala.
Drugo pitanje koje me muči je sljedeće. Šta je, pobogu, ovo?
17:15
HRT1
Lourdes: Hodočašće HV i MUP-a
dokumentarni film
Sredinom svibnja u francuskom marijanskom svetištu Lourdesu pod geslom "Mnogo nacija, jedan božji narod" održano je 51. međunarodno vojno hodočašće i 17. hodočašće Hrvatske vojske i policije. Molitva i prisjećanje na one koji su dali život za domovinu u okrilju špilje ukazanja središnja je tema dokumentarca koji prati 1300 hrvatskih hodočasnika u gradu male Bernardice, prve vidjelice.
Nehajno gledajući male ljude u televizoru nabasala sam na najavu ovog dokumentarca pa sam se malo zbunila. Naravno da pojedinci iz HV-a i MUP-a mogu slobodno, kao pojedinci, hodočastiti na koljenima dokle god će im koljena izdržati, ali po kojoj točno logici oni kao predstavnici Ministarstva unutarnjih poslova hodočaste u Lourdes plus se pritom o tome snima dokumentarac? Moje iznenađenje je potom nabujalo kad sam pažljivim čitanjem primijetila da je ovo već 17. takvo hodočašće te da postoji i ”međunarodno vojno hodočašće vojski i policija svijeta što se po 51. puta održava ove godine, na 151 obljetnicu ukazanja Gospe Lourdske maloj Bernardici” (sa stranice Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske). No unnerstan. Ne bi li se mala Bernardica… pardon… razne države zapadnog svijeta trebale barem praviti da postoji štogod zvano sekularna država? Meni je ovo inače neizmjerno dosadna tema i vrijeđa me da o njoj moram uopće razmišljati. Međutim, s vremena na vrijeme, tako, kad recimo čujem Darka Milinovića koji, kao ministar zdravstva, govori o tome kako je njemu važno da netko pred Bogom ‘kaže sudbonosno da’ e da bi, opet njemu (Milinoviću odnosno Bogu), potvrdio da je spreman brinuti se o djetetu, dođe mi da zavapim: Eli, Eli, Lama Azavtani? Mislim da bi socijalne službe dekadentnog Zapada koješta mogle reći o podobnosti Boga da bude (Bog) Otac s obzirom na način na koji se ponio prema svome sinu. Što me podsjeti, kako to da poliandrija nije zaživjela u zapadnim društvima s obzirom na Isusovog tatu i… tatu?
A onda opet, stvarno ne znam čemu se čudom čudim. Naravno da je najefikasniji način mobilizacije za obranu domovine onaj koji se poziva na život poslije života. Naravno da je najefikasniji način da se iskonstruira smislenost nečije smrti u ratu molitva i hodočašće. I naravno da u situacijama ratnog stanja (plus jedno dvadeset do sto dvadeset godina poslije) ne može biti odvajanja crkve od države jer sekularni motivi održanja ‘racionalne države’ pale koliko i upala pluća štednjak kad ti ponestane šibica za skuhat si juhu iz vrećice. Možete li molim vas poginuti zbog održanja neutralno-sekularnog državnog aparata? Pretty please? No? Mrmljnj. Zalud Hannah Arendt i banalnost zla, zalud se Eichmann ‘samo’ bavio efikasnošću njemačkog državnog aparata, u svemu tome nema dovoljno narativa, dovoljno safta smisla kojeg ima u Bibliji. Pero Prase, prijatelju moj, ubit će nas potraga za smislom i pričom. I ostade ti, Kristina, udovicom. Bila je fina, btw, ali Pero Prase mi je ipak ukusniji jer je okusa maline.
Nakon što sam očistila lišće iz Ksenijinog virtualnog vrta, zavalila sam se natrag u fotelju u stanu u kojem kradem internet i ponovo pročitavši ovaj tekst zapitala sam se: dobro, a di ti je poanta ovog mrljanja, bjelomjesna nesrećo? Iz toga je sasvim prirodno proizašlo pitanje: Ozrene Ovco, treba li ti sudrug u samovanju/samovaru?
*‘Pero Prase i prijatelji’ se zapravo zovu ‘Percy Pig and pals’. Imena su promijenjena kako bi se hrvatski čitatelj lakše identificirao s likovima.
Post je objavljen 05.08.2009. u 18:15 sati.