U kojim trenucima pišete pjesme?
- Mogu pisati u svakom stanju, osim kad sam pod velikim stresom ili kad sam ljuta. Kadkad napišem nekoliko pjesama u jednom danu, a kadkad mi za jednu treba nekoliko tjedana. To mi se desilo s pjesmom ''Volim osmijeh tvoj'' jer sam željela da stihovi budu besprijekornni. Najbolje pišem kad znam za koga je, s obzirom na to da me inspiriraju osobe poput Toše Proeskog ili Tonyja Cetinskog. Nekako mi leži pisanje stihova za muške izvođače, mošda i stoga što znam što žena voli čuti od muškarca.
Kako privatna prošlost utječe na poslovnu suradnju s producentom i kompozitorom Mirom Buljanom,s kojim ste bili u vezi,a danas piše glazu za većinu vaših stohova?
- Bili smo u vezi pet godina zajedno, od 1999. do 2004., a danas smo u prijateljskim odnosima iu glazbi se odlično slažemo.Doista mogu osjetiti kakvi stihovi najbolje odgovaraju uz njegovu glazbu, a on je zadovljan mojim načinom pisanja.Mislim da je Miro Buljan najbolji aranžer i producent naovim prostorima te nepogrešivo zna napraviti hit
Kad i kako ste upoznali Luku Čičin-Šaina?
-Upoznali smo se u ožujku 2005. u jednom zaprešićkom kafiću, kad je neki njegov prijatelj došao na sastanak s jednom mojm poznanicom. Tri mjeseca nakon tog susreta Luka je bio jedan od organizatora teniskog turnira Zagreb Ladies Open i pozvao me da ondje pjevam, a mjesec dana kasnije smo postali par.
Čime vas je osvojio?
-Privukao me fizičkim izgledom, a osvojo nježnošću,pažnjom i inteligencijom.On, pak, kaže da se u mene zaljubio na prvi pogled, da su ga očarale moje zelenoplave oči i osmjeh.
Planirate li vjenčanje u skorije vrijeme?
-Jednoga dana voljela bih se udati i zasnovati obitelj, no zasad nam to nije u planu. Karijera mi je uuzlaznoj putanji,i to želim iskoristiti, ne pružaju se svakoga dana takve prilike. Luka, pak, priprema pravosudni ispit, po cijele dane uči i nadam se da će ga u rujnu položiti.Jedin mi je žao što zbog prezaposlenosti nemamo dovoljno vremena jedno za drugo.
Prije dvije godine bili ste upleteni u skandal oko razvoda Lane Pavić i Ivora Vucelića:ona vas je optužila da ste njezinom mužu otkrili da ima ljubavnika, iako ste joj bili vjenčana kuma, a navodno vam je iz osvete probušila gume na automobilu?
-Ta je priča za mene završena i ne želim je ponovo otvarati. S Lanomviše nisam u kontaktu niti me zanima.Trenutačno sam zakokupljena važnijim stvarima u životu.
Jeli obitelj ikad negodovala zbog nekih vaših postupaka?
- Tata je bio razočaran kad je nakon mog prvog nastupa na Dori u novinama ugledao fotografiju snimljenu iza pozornice, dok mi ventilator zadiže haljinicu. Kad sam se vratila kući iz Opatje, tata je sjedio s novinama u krilu i mirno me upitao: "Što ti je to trebalo?˝. Nikako mu nisam mogla objasniti da se to dogodilo slučajno, da me fotograf "uhvatio" u nezgodnom trenutku. No unatoč tome, tata je inzistirao da napravim videospot za tu pjesmu, jer mi je, bez obzira na kvalitetu, bila prva. Ispunila sam mu želju, ali on nikad nije vido spot jer je dan nakon što je snimljen-preminuo.
Što se točno dogodilio?
- Tih su dana vladale nesnosne vrućine i mnogi ljudi su zbog toga imali zdravstvenih poblema. Jedan od njih je i moj otac. Ujutro 15. lipnja, 2003., doživio je moždani udar, a u šest popodne je u bolnici umro.
Kako ste to podnjeli?
- Našla sam se u bezizlenoj situacijii nije mi preostajalo ništa drugo nego da se s njom nosim. Tada sam uvidjela još nešto- tko je uz mene, a tko ne - jer mnogi ljudi su me iz meni nepoznatih razloga napustili. Pretpostavaljam da su se preplašili situacije, odnosno, nisu znali što bi mi reli i kako bi me utješili.
Tko vam je najviše pomagao?
- Najviše sam razgovarala s prijateljicom Ivanom Soptom, koja je s 12. godina ostala bez oca i donekle razumjela moju situaciju. Nikad neć zaboraviti njezine riječi:" Znaš, ipak će ti svakim danom biti malo lakše". Tako je i bilo. Živjela sam dan po dan kao da prebirem krunicu , kako je govorila moja mama, i s vremenom sam prihvatila činjenicu da mog oca više nema. Pomoglo mi je i pisanje pjesama posvećenih tati,a uskoro ću ih i objaviti.
Što se promjenilo u vašem životu nakon očeve smrti?
- Budući da je moj otac bio hranitelj obitelji, odnosno, vodio je privatnu građevinsku tvrtku, koja je nakon njegove smrti ostavljena u mirovanje - nismo je potpuno ugasili jer posao možda jednom nastavi moj brat - imali smo financijskih problema. Znala sam da ću morati više priređivati, iako sam kao djevojčica sama zarađivala za đeparac, i da neću moći bezbrižno studirati. Ali, snašli smo se, svi smo jaki i zdravi, a i sjetila sam se očevih riječi - da se za sve moram izboriti sama.
Odakle su vaši roditelji podrijetlom?
-Oboje su iz mjesta Prikoj pokraj Tomislavgrada. Mama se sa šest godina preselila u Bjelovar, a tata od osnovne škole živi u zagrebačkoj Dubravi. Upoznali su se i zaljubili u Zagrebu, gdje sam i rođena, a skoro trideset godina živimo u Javorju.
Koliko su roditelji utjecali na vaše životne odluke?
-Nikad me nisu tjerali ni na što.Uvijek bih došla sama i rekla da želim ovo ili ono. Kad sam se počela baviti manekenstvom, mama je posvuda išla sa mnom i uvijek smo o svemu iskreno razgovarale.Nikad nisam osječala pritisak i kontrolu, već jedino zaštitu i sigurnost.
Koliko dugo ste se bavili manekenstvom?
- Od 14. do 17. godine. Promijenila sam nekočliko agencija i snimila razne kataloge, a jednom sam bila i na naslovnici časopisa Jet Set. No nikad to nisam smatrala ozbiljnim zanimanjem, to nije moglo zadovoljiti moje ambicije.
Kako to da ste se 1998. prijavili na izbor za Miss Hrvatske?
- Izbori za miss su se uvijek gledali u našoj kući, a ja sam htjela vidjeti kakav je to osjećaj biti ondje. Nisam to doživjela kao odskočnu dasku za nešto više, iako sam možda trebala tako razmišljati. Meni je bilo dovoljno to što sam tijekom priprema dva mjeseca uživala na moru i upoznala djevojke iz cijele Hrvatske.
Kakva ste bili učenica?
- U osnovnoj školi koju sam pohađala u Brdovcu i Zaprešiću, prolazila sam s odličnim, ali nikad nisam imala prosjek 5,0. Nakon toga sam u Zagrebu upisala XI gimnaziju, gdje mi se nisu svidjeli provesori jer sam smatrala da se prema učenicima nisu odnosili prijateljski, te sam dosta popustila u učenju. Stoga sam se nakon dvije godine prebacila u IV gimnaziju i tu sam se preporodila. Najdraži predmet bila mi je Socijologija, jer sam imala odlične profesorice. Stoga sam 1997. i upisala studiji Sociologije i hrvatske kulture na Hrvatskim studijima u Zagrebu, gdje sam još apsolventica. Ondje sam upoznala skladatelja Marka Tomasovića, kojemu sam pokazala neke svoje stihove, a on je u njima prepoznao moj talent i odlučio uglazbiti neke od njih. Tako sam se zapravo i počela baviti glazbom.
Koliko vam je još ostalo do kraja studija?
- Imam još nekoliko ispita koje planiram ''počistiti'' ovo ljeto. Moram priznati da se veselim učenju jer mi je mozak nakon tekstova u sapunici, željan kvalitetnih informacija. A veselim se i pisanju diplomskog rada jer me ta tema koju sam odabrala, ''Alkoholizam u obitelji'', veoma intrigira.
Zašto ste odabrali baš tu temu?
- Ne postoji neki poseban razlog. Uvijek su me zanimali društveni problemi i društvene teme. primjerice, moj maturalni rad bio je o temi anoreksije i bulimije.
Post je objavljen 05.08.2009. u 16:16 sati.