Kol'ko nisko idemo, moze li uopće niže možda nam se dig'o zanos, al' standard nam se ne diže
dani ponosa i slave i minusa na tekučem
mi ne živimo, mi preživljavamo
šta ostavljamo našem budučem naraštaju
dugove, račune, rate kredita nas guše
a nemamo ni kune
kombiniramo kako odgodit' plačanje, bar za desetak dana
jebo život kad na karticu se kupuje hrana
di smo sad, stara štednja se otopila
ošla na ono bitno, pojela se i popila
bez svega smo ostali, prenaglo nas je pogodilo
ko uopće zna sto se to prek' noći dogodilo
Koga da pitam, brate
ko će mi dat' odgovore
reci bilo sta osim
da je moglo biti gore
Sve te tisuće, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljali davno na stranu, za neki san da se ostvari
nestali u brojkama, brojke ko snijeg okopnile
dok mi smo preživljavali, životne stvari poskupile
i di smo sad
napokon mirni, napokon slobodni, napokon u svojoj drzavi
al' sad smo siromašni
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao
al' usput se našao domoljub veči od nas
pa pokrao sav višak
radili, al' nisu nas cijenili
mjesecima cekali da plate trud što smo uložili
di smo sad, opet sve ispočetka
za kol'ko nisko idemo, od ponedeljka do petka
kol'ko danas vrijedi nas rad
imali smo, sad nemamo, di smo sad?
Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan
koga da pitam, brate
ko će mi dat' odgovore
reci bilo sta osim da je moglo biti gore
I di smo sad?
jos čekamo bolje sutra
mozda naivno se nadamo istim stvarima
dok iznutra cijeli sistem zakazuje
nema pravde da nas štiti
nema poštene vlasti, sve sami konvertiti
obečanja su jeftina a život je tako skup
pa su uzor kriminalci, sta češ, nije narod glup
hoče standard, hoče lovu, hoce živit', hoče sve
a to čekaju i čekaju, i čekaju i popizde
jer nema smisla, režije su visoke
minus je preduboko
sve to traje predugo, narod puk'o
jedni kukaju sto jučer bilo bolje neg' danas
drugi divljaju, galame dok ih puca nacionalni zanos
i pitam te, pitam te di smo sad
dalje radimo na crno ispod cijene, al' do kad
ko će vratit' dostojanstvo, ko će platit' punu cijenu
dat' nam tol'ko kol'ko vrijedimo
da stvari jednom krenu
više gubimo strpljenje, samo brojimo probleme
sve sto imali smo nemamo, i teško nam je breme
pa na kraju svatko zapita se
kolko nisko spao sam
pa kako onda ostat' ponosan
Samo živimo iz dana u dan
i svaki san davno nestao je izbrisan
koga da pitam, brate
ko će mi dat' odgovore
reci bilo sta osim da je moglo biti gore
I reci mi da smo mogli promijeniti svijet
(reci mi, molim te)
i da će djeca što dolaze imat' nasljedje za ponijet'
i reci mi da nismo sve dobro unistili
i da ću moći
mirno spavati.. od savjesti
Reci mi da mozemo izgraditi, da nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage, stvorit' nesto prekrasno
i već sutra volio bih otvorit' oći, pa da budem zahvalan
al' ne mogu pa stisnem zube, i hodam iz dana u dan