Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mlinarec

Marketing

Ferka



Poslije Dida Sulejmena, Dajdze Avdije, Emina, Smaje i Fehima red je dosao i na mladje.
August te godine docekao me u dvorima dida Suljemena
Sve je mirisalo na bagrem.
Mocna velika cetiri bagrema krasili su kucu didovu. Mirise dvoriste, pendzeri, minderluci i jastuci.
I nepometeno dvoriste lijepo se predaje suncu, cekajuci valjano celjade da ga pomete i stavi u sklad suncevih boja, nesvjesno, brzovom metlom, cini se fantazija, jaca od umjetnikove ruke, jaca i od oka svih umjetnika svijeta.
Ta fatasticna slika jutra, kad na liscu bagrema vidis kapljice rose, kad sunce u tim kapljama cini dijamante i obuzme te naka prijatna hladnoca i zebnja i tones i plovis, makar i za tren.
Tog jutra trebala se kositi jedna od vecih didovih njiva /Jaruga/, ogromno, veliko, trava do pasa, zadnji casi ali i pravi da se skine dobra ljetina za zimske dane.
To jutro puno mojih fantazija i uzivanja pretvori se u haos.
Uprezu se konji, timare, donose se hajmovi i kajase, zatezu vagiri i lanci, iz nozdrva mojih ljubimaca izlazi para, vjerovatno ljutiti sto su probudjeni u ovako divno jutro, haosu se prdruzije i hor curki sa grana zalosne vrbe.
Turlicuci sve dotle dok se pas Zuco ne naljuti i zalaja bjesno.
Sve utihnu za cas, na tren.
U tom trenu ugledah i Dajdzu Fehu kako za tren poljubi u oko svog konja Dorata, ljubimca, kojeg voli zajasiti oba gologuzani.
Ulaz u tu njivu je taman naspram kuce Olge /krsna da krsnija nemoz biti/ sestre joj Doste , onako.
Vidio sam u dvoristu pumpu, ne davajuci joj neku vaznost, prodjosmo.
Kratak put kroz njivu, pa sumarak i izidjosmo na dunajluk.
Nidje ni kraja ni pocetka, puca Jaruga svom svojom duzinom i sirinom.
-Dide, jel ovo sve tvoje?
-Da nije mozda Todorovo!
-Pa samo te pitam , kakav Todor i neznam ga.
-Ti neznas Todora, pa na kome ce ova zemlja ostati, ko ce je braniti od Vlaskih lopovluka, ti stene jedno iz grada!!!
Zareza Did Sulejman, meni i onako bilo hladno od jutarnje rose, ranog ustajanja i kad ugledah Didove oci kako sjevaju sav se sledih.
Dan bi po svoj prilici krenuo naopako da se iz johovog sumarka
nepojavise Avdija i Emin./kosibase/
Didovo zeleno oko zvrknu, postade jos zelenije, volio sam to njegovo oko,
ko dijamant.
Usuka brke ode u susret i dobrodoslicu sinovima.
Meni laknu.
Poce kosidba, osam kosaca ko osam poskoka cvile u istom ritmu.
Nisu stigli ni do pola njive Did Sulejman zahrka pod krosnjm Josica,sa osmjehom na brkovima, sretan, a zasto i ne bi, kose mu sva cetiri sina i cetiri zeta.
Sunce nije bilo na Didovoj strani, mora ostati do sutra, prevrtati, pokupiti, ograbiti......
Al, noc je pred nama.
Dajdza Feho vodi me u selo na igranku. Upozna me sa malo starijom curom Tidjom.
Majko mila, dje nadje bas mene.
U Tidje dvije sise ko Didove najvece dvije curke.
Lijepa je, onako bas, stasita, plave duge kose. Kad ustade rece:
-Otpratices me do kuce,
-Da, promucah kad ugledah koliko je veca od mene.
Put do njene kuce trajao je cijelu vjecnost a mozda i duze samo sad nemam tih rijeci da vam dokucim tu daljinu.
Sjedosmo na verandu, skripnu basamak pod teretom njenog tjela, ja se ponovo sledih.
Necim zasuska.
-Hajmo zapaliti.
-Nepusim hvala.
Ziskri cigara, sise dobise onaj fini rozkasti sjaj a mjesecina ocrtava sjene, i doline, nabreklo sve do pucanja, pa da se sad pojavi i Did Sulejmen i da me upita otkud ti ovde stene jedno ne bih ga ni cuo.
Skripnu prozor, otvori se tek toliko da se cuje zenski glas.
-Tidjo, ti li si
-Jesam
-Koje to s tobom
-Ja sam Majka, Mlinarec, Fatin sin.
Jedva progurah kroz grlo, a prsti mi gore skrivajuci njenu cigaru.
-Tidjo, ako mladic nezna, ti bi trebala znati, mi smo veliki rod i pazite sta radite. I da si brzo u kucu sad ce Babo na poso.
Prozor se zatvori. Tidja me zagrli, kako se moje obe ruke nadjose na obe njene sise nek sami bog zna.
Nista nema ljepse na svijetu od djevojackih sisa.
Zahuktale se lokomotive, para pisti na sve strane, zoj mi lije niz ledja, sise sve klizavije, ja da cu rukom dole, ona je scepa
-Cuo si sta je mati rekla
Utom se zacu lagano kasljucanje.
-Eto ustaje Babo na poso, idi bolje da te nevidi a i ja odoh u svoju sobu nebi mu blio bas drago da i mene vidi ovdje u ove rane sate.


Post je objavljen 05.08.2009. u 03:50 sati.