..ZADNJI PUT, TEBI
znate li da je onaj što prebiva metaforički pod zamljom po kojoj hodamo, jednom davno započeo općeljudsku histeriju bacivši bubu u uho onome tko je osmislio kako da zapiše prošlo vrijeme, kako da mijeri to izlaženje sunca i mjeseca...
stvorio je 'godine, mjesece, tjedne i dane'
ograničio nas je predrasudom te istom nas ponizio u našoj gluposti...
pa ne možeš mi reći da su godine razlog
reci da sam glupa, ružna, dosadna, jadna očajna, labilna...ma reci mi BILO ŠTO..!
samo ne spominji nešto tako blijedo i prozirno kao što su jebene godine...
to nije bilo djelo Neba..već onog suprotnog..
žalim te ako puštaš da ti zbog njih izmičem, dok vidim da patiš i dok gledaš me kako patim...molim te, probudi se..molim te shvati da ima još jedan svijet iznad materijalnog gdje sreću udišeš i izdišeš i nema imena za nešto tako ljudsko poput patnje ili tuge...
ne
tamo postojimo zajedno..ako tebe nema, meni je ulaz zabranjen...molim te ..povedi me tim putevima
... "...a nije da ne mislim na tebe...."
dodirnuo si ono što nisam znala da postoji...i onda otišao tako jednostavno i zabolio toliko da ću te još dugo pamtiti...ali i ti ćeš..jer..nije da ne misliš na mene...
..samo me odbacuješ
Post je objavljen 04.08.2009. u 23:24 sati.