Marketing
Izgubljeni...
Danas sam malo pukla…. i otkrila sam svoj temperament ljudima koji rade na ulazu u moje poduzeće. Nisu me naljutili ti ljudi… nego odluka kojom su mi mahali ispred nosa, a potpisao ju je tip koji se inače predstavlja: „Znaš li tko sam JAAAA?“
Moj sitni izgred je mene oslobodio…. sve je dobro završilo, a ljudima na ulazu sam objasnila da moj drhtav glas i govorancija nije nešto što je bilo usmjereno na njihov rad i na njih osobno, nego je bila poruka čovjeku koji donosi bahate odluke. Razumjeli su. Ispričali su se oni meni (jer sam bila u pravu), a ja njima (jer sam neprimjereno digla glas) i sve O.K. Na kraju radnog dana pozdravili smo se uz smješkanje… ali i sa sjetnom tugom jer nam je ovaj ugodan i svjež dan poremetila spoznaja da našim hodnicima šeta sve više tipova koji od nas očekuju da im otkrijemo „tko su“.
U doba „mraka“, u mom poduzeću je postojao Klub liječenih alkoholičara. U rad s tim ljudima i njihovim obiteljima bili su uključeni psiholog i socijalna radnica. Ulagalo se puno truda, znanja i ljubavi da bi se tim ljudima pomoglo.
Onda je netko upalio svjetlo…. i o takvim problemima radnika više nitko ne brine. Nemam pojma koliki je problem alkohola u mom poduzeću… ali sve je više onih koji ne znaju tko su… pa to imaju potrebu pitati ljude koje sreću po hodnicima.
Mislim da bi trebalo pod hitno organizirati neki klub…. neki tim stručnjaka, koji bi tim ljudima pomogli da pronađu sebe.
Osnovni preduvjet za liječenje raznih ovisnosti… npr. alkoholizma i ovisnosti o teškim drogama je taj da čovjek postane svjestan svog problema i pristane na liječenje. Ovi tipovi vrište po hodnicima… a nitko im ne odgovara na njihova pitanja i nitko im ne pomaže.
Cijeli dan me peče savjest… jer očito se radi o bolesnicima koji traže pomoć…. a svi mi nekuda žurimo, jurimo, radimo i nitko se ne obazire na njihovu izgubljenost ili nepronađenost. Ali onda smirujem svoju savjest… pa kako im ja mogu pomoći?!!! Na žalost nisam psiholog, ni psihijatar…. a tipovi su mi potpuno nepoznati. Došli su nedavno… voda ih donijela. Nemam pojma dal su ispali iz nekog kaubojskog filma ili iz filma „Kum“. Ali sada su tu…. šetaju našim hodnicima i očajno zapomažu tražeći sebe.
Jučer je nadbiskup Bozanić izjavio da u vrijeme krize treba pomoći najslabijima. U pravu je.
Mislim da prvo treba zbrinuti tipove koji ne znaju tko su… jer nema veće slabosti od takve dezorijentiranosti. Financijske krize prolaze… ali kriza u koju su oni upali je svaki dan sve žešća… i tko zna kako će to završiti.
Post je objavljen 04.08.2009. u 21:38 sati.