Postoje tako neke stvari koje me uvik i iznova mogu razljutit. Ovo je malo ufino, da ne rečen nešto prostije.
Obično tako dok skačem po škrapama i pokušavam nešto slikat, manje ili više uspješno, nije uopće važno, u kadar mi ulete i neke jako grube stvari. Nešto šta me natira na grintanje.
Pa tako ponekad slikam, pa gledam, brojim.
Muž onda kaže…. Pa šta ćeš, nisu svi ka i mi?
Vjerovatno je tako.
Znam da je nekima more samo onako…. Škrapa vjerovatno tlaka jer se ne može komodno uć umore. Znam da ne teče svakome more u žilama.
Ali isto tako ne mogu razumit da se smeće može ostavit iza sebe. Vjerovatno je to dio kućnog odgoja.
I tako bi se ponašali na bilo koje drugo misto.
Evo ja sad ovo tipkan i kraj mene je smoki. I čini mi se da je to isto ka da ja sad ovu kesu smokija bacin nasrid sobe.
Ali , evo i nešto lipo. Prije neki dan smo bili na more i blizu nas je bila obitelj, mater, otac i dvoje dičice. Znate kako je s dicom….smoki, čips, keksići, sendvići, sokovi, sto čuda….. kad je došlo vrime da idu doma, dičica su uzeli kese i sve, doslovno sve pokupili za sobom.
Post je objavljen 05.08.2009. u 11:29 sati.