Muku mučim s brojkama. Upisujem 23, ono se vraća na 22. Ili mi promijeni cijenu. Ili zapamti 23 jednom zauvijek, ali onda neće isprintati 23 nego i dalje 22. Strojevi ne prihvaćaju manipulaciju samo tako.
Dajem ljudima račune na kojima piše 22, a postotak izračunat kao da je 23. Ljudi su, uglavnom, strpljivi i tolerantni dok potiho psujem i borim se s računima. I zabole ih koliki je postotak sve dok je cijena ista. Uostalom, jesam li ja smislila promjene preko noći? I to baš u doba kad je programer na godišnjem i ne može učiniti apsolutno ništa u smislu prebacivanja 22 na 23.
Fino je to kad se sva odgovornost može prebacit na neke tamo koji imaju moć zlorabit ostatak svijeta i to naveliko koriste. Onda mogu i ja, mirne duše, griješit do mile volje, jer...ako ONI ne znaju što rade...ne moram ni ja znati. Jebe se njih, jebede se i mene.
Na sljedećim izborima ću, stoga, gledat glasati za još gluplje i još nesposobnije. Ako takvi postoje.
I baš će mi biti, fino, milamajka...
Post je objavljen 04.08.2009. u 15:25 sati.