ne mogu te gledati više. od fokusiranja me bole ruke. ovdje si, a nisi. sve te riječi prošaptane moru i vjetru. tako lažne, tako istinite.
dva tebe i dvije mene, jedni se vole, drugi se mrze. kako da pomirim nas koji se mrzimo i kako da ljubim nas koji se volimo? kako smo ovdje došli, ovo mjesto miriše na topao vjetar i pijesak grize dušu.
vrijeme je. za odustajanje, za ostanak, za pomak, za promjenu, za vraćanje na staro, za nove početke, za nove ljubavi i obnove starih, ne znam, stvarno ne znam...ali znam da je vrijeme. prišuljalo nam se iza leđa. i skočilo ispred nas, isprepadalo nas, vrisnuli smo u glas i čvrsto zatvorili oči. što ćemo sada, kada je došlo vrijeme? kako je moglo biti tako drsko i prekinuti nas iz naših letargija i skinuti nas sačmaricom sa naših oblaka, kako je moglo biti tako bezobrazno i srušiti nam nadanja, kao kad puhneš i prašina se razleti...
Post je objavljen 04.08.2009. u 01:54 sati.