vrucina, nervoza, stres...
nocas sam lezala u krevetu, ispunjena srecom, htjela sam plakati tu okruzena ljudima koje volim
moj Dino, moje prvo sjecanje ikada, moj rodjak i druga strana mene, mir mog nemira, Lana, preljepa Lana, moja rodjaka, sestra, djete, prijateljica, moj Sandi, njezni rodjak, brat, moje skriveno blago, moja mama, moj teco... Ovaj stan u kojem se tetka nastavlja, tu je precica do srece... htjela bih zivjeti ovde, u ovom svjetu gdje me sve ispunjava...
Sanjarim o mom flertu jos uvjek, iako se nista nije desilo. Javio mi se na Face ali ja nisam bila tu. U po srece ja zelim jos. Cudi me moja licna ravnodusnost prema mom zivotu u Svedskoj, i on bi bio jos jedan bjeg od toga. Mislim se da mu se javim. Ali zar to ne bi bio i veci grijeh?(Pade mi na pamet vic o kokosi sto je ganja pjetao. Kokos bjezi i misli se: "Ako stanem svi ce misliti da sam kurva, ako pobjegnem necu nista dobiti, bolje da se spotaknem". Dosadila mi je ta kokosija pamet) Ne znam, bilo bi drugacije biti tako sebican i drzak, samo misliti na sebe i svoje potrebe. Malo onako kako mi zene volimo opisivati muskarce, misliti sa onom stvari. (Sad mi pade na pamet jedan grafiti sto je dugo krasio jedan Splitski tunel: Muskarci su samo ruzna izraslina na kurcu.Grozno.) Samantha u Sex&City. Ipak nesto me koci. Vise puta sam napisala sms pa obrisala. Sve zvuci glupo. Suvise sam ponosna i premalo i sama znam sta zelim od njega i svega toga.
vrucina, nervoza, stres, jos ovde nesto grade pa pocnu u sest ujutro, ne mogu se naspavati.
a mozda me grize savjest
Post je objavljen 03.08.2009. u 15:28 sati.