Pokušavam stisnuti gas, jurnuti nekud naprijed, pokušavam gledajući naprijed otkriti što otkrio još nisam. I pitam se... zar jureći tom brzinom kroz život ostavljam iza sebe samo prazninu... zapravo ništa... kao pogled u retrovizor... kao bijeg od vlastite stvarnosti, a na taj način i bez budućnosti koja je potrošena u prošlosti....
(uz dozvolu Kečolanda)
Tako malo a tako puno rečeno, tako malo a istinito....
Post je objavljen 02.08.2009. u 23:49 sati.