Znate sta mrzim kad mi se desi? Kad ne prepoznas nekoga koga treba da prepozas pa ispadnes kao idiot! Kao sto se meni desilo juce....
Naime, izasla sam sa posla u 1 poslije podne i zaputila se u shopping jer mi je to jutro u inbox stigao kupon za 30% snizenje u Gap. A ja Gap volim i bez snizenja, tako da mi nije trebalo dugo da se odlucim otici da vidim sta imaju novoga. Poslije uspjesnog shopping izlazim iz prodavnice, tj. iz Baby Gap jer sam i tamo provirila da vidim ima li sta fino za Edu (na zalost, nije bilo), onako zamisljena, ne obracam paznju ni na sta oko sebe i krajickom oka tek toliko primjetim da ispred prodavnice ima nekih drugih ljudi. Onda u djelicu sekunde skontam da me jedan od tih ljudi pogledao u oci, ali da ja nisam obratila paznju dovoljno dugo da primjetim ko je to, podignem glavu prema toj osobi i u onom drugom djelicu sekunde skontam da to ispred mene stoji moj sef. E to stvarno mrzim! Sto je najgore ovo je drugi put da mi se to desilo, tj. da ga nisam prepoznala/primjetila. Interesantno kako covjek sasvim drugacije izgleda u odijelu i kravati (u cemu ga ja vidam svaki dan) i u obicnoj majici, sorcu, sa kacketom na glavi. A jos kad se svemu tome dodaju kolica sa malom bebom (gurao je svog 11-mjesecnog unuka dok su njegova kcerka i supruga bile u nekoj drugoj prodavnici).... sasvim drugi covjek. On je definitvno primjetio to da ja njega nisam od prve primjetila, no cini mi se da mu nije smetalo jer smo se fino ispricali nekih 5 minuta. Ali ja sam se ipak osjecala kao najveci kreten i to stvarno mrzim.
A znate sta volim? Kad mi prodavacica kaze "ma nema veze, imam ja kupon koji mogu skenirati" kad skontam da sam onaj gore-spomenuti kupon od 30% off ostavila kod kuce, a dzep ubacila recept za banana bread :)
Post je objavljen 02.08.2009. u 18:52 sati.